Dilema - Iskupljenje ili Izdaja, Duša ili Krv ... počinje najopasniji dio jer Vrijeme nudi Ponudu!

Avalan, legendarni mračni Kavalir, Obarač Tame, tumara kroz Snove, ili možda to više nisu Snovi, jer njegova Duša iščupana je iz tijela i odvedena u Pukotinu Tame - onu tanku crtu između Svjetova koju samo Pokajnici i Izdajnici vide. To je Prostor crnila, ali to je živ Prostor, tu su zidovi i svodovi od prošlih Izbora, a Tlo je od prešućenih Istina načinjeno.

Onda se pojavljuje On ... Noktaum, polu-odraz iskrivljenog, a polu-bezoblično Ništa - kompletno Ništavilo. Opet gledaš u Svjetlo Kavaliru, zar još uvijek vjeruješ u Svjetlo? Zar još uvijek vjeruješ Djetetu koje nikada ne bi trebalo ni postojati? Glas se ne čuje, ali Avalan Noktauma osjeća u Mislima. Potom Noktaum nastavi:

Znaš tko je zapravo Ona, znaš što Ona donosi, pa ipak joj pomažeš?! Otvori mi vrata Zaboravljenog hrama Bezvremenske Doline, pokaži mi Sedmu Silu Vodokapa i Zrnopraha, pokaži mi tu Harmoniju napokon! Učini to i poštedjet ću to Dijete koje izgara kako bi Svijet preživio! Avalan ne odgovara,cijelo tijelo mu drhti, pokušava se oduprijeti.

Noktaum nastavlja: Tvoj sin više te nikada neće Ocem nazvati, a tvoja buduća snaha već te prezire, a ne duguješ joj ništa ... zašto bi ti morao nastradati zbog njih? U rukama Avalana pojavi se medaljon Zapečaćene Loze ... ruke mu drhte, a onda čuje - dječji smijeh.

Avalan se prisjeti davnih dana (athu. Prošlost u Sadašnjosti), sjeća se dana kada je u naručju držao Dijete, svoju unuku ... sjeća se kada je bio samo djed, ne Kavalir, ne Obarač Tame ... ne slomljen čovjek! Avalan odlučno odgovori Noktaumu: Možda sam sve drugo Izdao, ali neću ti prodati ono što nisam stvorio ... Ona je Nada Svijetu, a ja sam Greška i tako će ostati!

Noktaum vrišti: Odbijaš me Avalan! Zidovi pucaju Svodovi padaju, Tlo nestaje ... Avalan se budi u znoju, sam je, ali u rukama mu je i dalje medaljon Zapečaćene Loze - cjelovit i netaknut. Noktaum više ne cilja na Avalana, sada ide ravno na Akseben!

Svijet počinje drhtati, Vrijeme više nije pouzdano, a duboko pod vodama Vodokapa i pijeskom Zrnopraha, tamo gdje spavaju Tihi Obarači u svojim kriptama koje pamte prvo rođenje Svijeta - Ravnoteža se stane pomicati izvan dosega Vremena - nešto opasno se budi!