Nešto prije svitanja, prije same Zore, u Praskozorje, Alantael se probudio i promatrao u u suprotnom kutu šatorbivka neobičnog mladića koji se noć prije pojavio u njegovom bivaktaboru. Alantael je neprestano imao osjećaj kako mladića odnekud poznaje, ali nije mu ništa pametnog padalo na pamet ...

Dok je tako razmišljao, prene ga Noćobudnik: Alantael, svanulo je i ako želimo izbjeći vrućinu Cenusa trebali bi krenuti prema Hramu. Alantael u pokretom ruke signalizira i krene probuditi Divena, odjednom zastane jer njegove su oči bile otvorene, dakle, budan je već neko vrijeme ... Diven se pridigne i potvrdi: Spreman sam!

Kosci su stigli pred ulaz u Hram Zamrznutih Suza, barem ga je tako nazvao Stranac ... Hodnici su se od samog ulaza počeli širiti u dubinu, a zidovi su bivali sve bogatije ispisani slovožigovima koje nitko nije razumio, osim, možda, Diven. Diven tumači, a Alantael i ostali sve više ostaju u čudu: Ovo su spirale Svjetlosti, ovo pak su fragmenti riječi davno prije potopljenog Carstva koji pričaju o - Djetetu koje će se roditi u ovom Hramu u trenutku kada Prošlost zaboravi Budućnost ...

U središtu Hrama krug urezan u pod, star možda tisućama godina, a sa stropa vise Visikapi (athu. stalaktit) koji nalikuju Zamrznutim Suzama ... odjednom kristali počnu svjetlucati, a Diven opet zbuni Alantaela objašnjenjem: ovi Visikapi uvijek reagiraju u nazočnosti Djeteta Vremena, zato Hram treba zapečatiti dok se Dijete ne rodi ...

Visikapi kao da drhte, Diven polaže svoje dlanove i šapne neke drevne nepoznate riječi. Alantael odmah upita: Što to šapućeš Stranče? Diven tiho odgovori: Pokušavam usporiti buđenje Pečata Vremena, pokušavam nam kupiti Vrijeme ... Tko si ti, doista, mladiću? Iznenada upita Alantael čiji se pogled sretne s očima Divena koje su treperile nijansom plameno plave boje u kojima Alantael prepozna oči svoje sestre Nalaske ...

Hram Zamrznutih Suza je tako zapečaćen, a Diven je te iste noći nestao tajnovito kao što se i pojavio ...