Neuhvatljivi pokrov, poput bijelog daha nazvan je Bidah, a to je zapravo nekakva mješavina pare,leda i sjaja, pa otuda i naziv Bidah Palesa. Bidah lebdi nisko iznad tla, a pojavljuje se nakon što pukne granica između Jave i Sna - Vrijeme Budnih Snova, dakle, negdje pred zoru.

Legenda je zapamtila da se Akseben rodila upravo u tom dijelu dana, u Misteriozno Vrijeme Ninonida, pa stoga razumije i ima sposobnosti komunicirati sa samom Prirodom. U toj regiji Salepumasha obitava narod Eronar (a) koji se ponekad utrkuju i bore s Erodahom (athu. Vjetar). Tu neobičnu utrku prihvatili su i Alantaelovi Galanteri, ponekad nazvani Kavaliri Erodaha, te ju oni u tajnovitim noćima Nostenunha (athu. noć zvijezda dalekih) znaju organizirati na samo njima razumljiv način.

Lisgrad je područje Salepumasha u kojoj se zna pojaviti fenomen Nisenevija, naime, na tajnovitim proplancima postoje prostori koji su usred šume zapravo šume bez drveća: Sjene se pokreću i kreću, osjećaju se mirisi, ali ništa se ne vidi jasno - to je prostor Misli i Sjećanja. Tu obitavaju Dredubi (athu. Drevni Duhovi Biljaka), a samo neke od Noćurica mogu u tom prostoru sresti i komunicirati s tajnovitim Dredubi (ma).

Postoji zapis koji kazuje da će samo Dijete Vremena čuti Misli Mrtvih Stabala i hodati kroz Nisenevija (u) bez gubitka razuma ...

Jednom tako, u ono doba, kada su Alantael i Divana još uvijek bili djeca, nisu znali jedno za drugoga, a Svijet još nije osjećao podrhtavanje propalih Slavnih Gradova i davno prije Zaboravljenih Carstva, Erodah je pjevao kroz Sanjive Doline i kroz visoke kule Citadele: ... On slobodan i mlad Kavalir Sjevera, vičan Maču, predan Pravednosti i odan Svjetlu ... Ona Kontesa iz drevnog Kruga Noćurica, pamti i razumije Magije, zna tajnu propasti Atlantide koju sada više nitko ne spominje ...

Dok je Lunas klizio Noćnim Nebom, mlada Divana vidjela je stranca u prugastom ogrtaču, boja tkanine bila je netipična - kao da namjerno podsjeća na Zrnoprah i Vodokap istodobno. Stranac kao da nije pripadao tom dobu Vremena, očiju u kojima su bile vidljive oluje, sa čaroštapom na kojem su se miješali slovožigovi Zrnopraha i Vodokapa ...

... Stranac se pojavio iznenada, u prijelomu svjetlosnog sklada, govorio je malo, ali Divana kao da je prema njemu osjećala nešto što ni sama nije mogla shvatiti: Tko si ti, stranče? Iz kojeg djela Carstva dolaziš? Stranac ju je šutke gledao, na trenutak, Divana je primijetila da su sada njegove oči poput očiju djeteta, ali istodobno i nekako neobično stare: Ja sam Sjena Vremena koje tek treba doći.

Nakon odgovora Stranca, Divana osjeti trnce koji joj prostruje kroz kralježnicu: u tom trenutku Divana je u glasu, riječima, njegovim kretnjama i tišini njegovih misli u koje je uzaludno pokušavala proniknuti - prepoznala nešto poznato, nešto svoje!

Ja sam iz Zemdala, ime mi je Diven, iz Reda Magopraha (athu. Bespra) ...