U izdvojenom dijelu Utvrde Ravelin Levar, u dijelu koje Kosci iz posade utvrde nazivaju Svjetlosna klisura, stoji sama Divana i glasno razmišlja: Pogled joj je isti ... kao moj, a njezine riječi nose odjek Magije koju još nije naučila do kraja - zaboravila je: Ako si ti ono što mislim da jesi, zašto si se vratila u Vrijeme koje te ne poznaje?

Alavan skriven iza zavjesa grmovitih tuja sluša riječi Divane i počinje sumnjati, srce mu lupa u grudima, povlači se prikriveno ... te iznenada nabasa na Aire. Aire sjedi na klupi i zuri u Zvijezde daleke. Alavan odmah progovori: Znaš li koliko sam puta poželio pobjeći od svoje Sudbine? Aire pak mu odmah odgovori: Svatko od nas ... tko nosi Budućnost, sanja o bijegu od Sudbine.

Alavan sjeda do Aire i priznaje: Čuo sam Divanu kako je govorila sama misleći da je nitko ne čuje. Ona govori o Tebi, kao da Te poznaje ... ne iz Sadašnjosti, već iz vlastitog odjeka Eha. Aire okrene glavu prema Alavanu, ali pogled zadrži na Zvijezdama: Kad me već pitaš ... Ne! Nisam ti lagala, samo ti nisam otkrila što tvoje Vrijeme nije spremno još uvijek prihvatiti.

Avalan uzbuđeno zatraži od Aire: Ja želim znati ... moraš mi sve priznati odmah! Tko si ti Aire, tko sam ja Tebi i tko si Ti meni? Aire je dugo šutjela, a onda progovorila: Ja sam Trag, Trag Vremena kojeg ćeš ti uskoro postati dio, ali ja sam i Odjek, Eho tog tvog Vremena.

Avalan tiho, poput molitve, prizna Aire: Osjećam da te volim, kao da si Ti meni sve ... Aire ga pokušava umiriti: Naravno da su tvoji osjećaji pomiješani, ali tvoje Vrijeme još mora proći ... kako bi stiglo moje Vrijeme. Tišina. Samo Erodah donosi odnekud miris sjena pokošenog, Avalan ustaje i okreće se prema Airi: Kad to tvoje Vrijeme dođe, hoću li tada ja znati da si to bila Ti?

Aire ga pogleda svojim očima u koje su se sada preslikale Zvijezde daleke: Ne, nećeš znati ... ali tražit ćeš me u svom Srcu! Avalan odlazi bez riječi, a na Airinom licu pojavi se Suza, Suza klizi niz njezine obraze - bila je to Prva Suza Budućnosti koja je potekla u Prošlosti ...