7
Upisao:
Lakoća postojanja...
Umorni od putovanja prohujalim vremenom se jutrima vraćamo sretni u okrilje ovozemaljskog života i zaboravljamo pustolovine u kojima smo se jedno drugom objavljivali u odorama epoha koje nosimo zgusnute u treptaju oka. U našim zajedničkim svitanjima se prisjećam snova koji se zrcale u sjaju odlazećih zvijezda.
Upisao:
kad mendule procvitaju...
U perivoju procvjetaše mendule i omamiše me mirisima proljeća i pretočiše se u moć sadašnjeg trenuta. Sjećanje na osamnaest crvenih ruža pospremih kao aquarel nježnih boja u galeriju lijepih uspomena. Smaragde ponesoh kao amulete neostvarenih želja i sakrih u pukotine zaborava. Sudbina na dlanu vremena iznjedri dva ćilibara.
Upisao:
Povratak na početak sna...
U trinaestom eonu je čuvarica Lunina hrama bezvremenom ljubavi pretvara tkivo snova u titraje struna stvarnost.
Upisao:
Feelings...
osjećanje osjećaja, čujnost, čulnost, ljubav....život.
Upisao:
Da je znao...
clown stari da u svijetu osim scene postoje i druge stvari, ne bi nikad ušo u arenu, ne bi nikad tužan izigravao sjene sjenu....
Upisao:
Okamenjeno srce...
Kroz prizmu svog zamagljenog pogleda je promatrala buđenje pramaljeća i prkosno odustajala od sudjelovanja u toj ljepoti. U raspuknuću želja je samo naslućivala žuđene dane budućih susreta. A onda začu glas istine....šapat izjedren iz davne pjesmarice, budimo drugačiji od drugih, jer mi nismo tek neki....Rastimo u slobodi iza ograda i zidova u kojima je život prevara, a vrijeme rob.
Upisao:
Riječ nad riječima...
Riječ u kojoj se kriju sve riječi svijeta, riječ koja zrcali mnogoprotežnost ljepote, riječ koja u svim jezicima znači isto, riječ koja je prožeta najtankoćutnijim misima, nepostojećim bojama, suptilnim zvucima, slatkim okusima.
Upisao:
čovjek s djetetom u očima...
Afrodizijaci su je opijali njegovim dahom, u kaminu je pucketala vatra i širila miris borovih granćica, na stolu su dogorijevale svijeće, a na okna njihovih duša se spustio anđeo ljubavi.
Upisao:
Vrata ruža...
Prolazim kroz vrata ruža, zaustavljam se u ovom ovdje i sada, u trenutku bez tragova, u treptaju oka bezvremena, u hramu u kojem nema značajnosti i beznačajnosti, u đulistanu sna. Na oltaru života gori svijeća i svojim plamenom briše trag tmine prošlih boli.
Upisao:
Ognjilo žudnji...
Vidim Botticelievu prastaru sliku rađanja ljubavi, osjećam milovanje morske pjene, pretakanje pijeska u perlu osjećanja. Čutim njeno prerastanje u ognjenu pticu nutrine i sretna sam.
Upisao:
Bez početka i bez kraja...
Bila je prognanik, tužan beskućnik, bjegunica iz kuće pune duhova. Nalazila se u raspuknutoj kugli koja je vapila za izgubljenim skladom, za onom polovicom koja je lebdjela pred vratima smrti. Na sceni trenutka su kulise stršale kao utvare razbacane rukom nevidljivog scenografa i pretvarale prostor u odraz Picassove slike.
Upisao:
Poezija kapi...
Iznad bujice mutnih vododerina na obroncima trenutka prosipaš toplo zlato tvoga sunca i zaustavljaš nastajanje usjeklina boli na licu dozrijele tuge rasplakanog neba. Ti si vodar ožednjeloj duši, razvođe prodoru hirovitog plača.
Upisao:
Levitacija ka carstvu sreće...
Svojim šapatima, slično Fibonaccijevom slijedu, umnožavaš lepidoptere u perivoju svijesti i dozvoljavaš mi da budem nejaka u snazi čujne čulnosti. Budiš coccinelle septempunctate, božje ovčice dlanu vremena i šalješ ih kao znakovlje sreće meni u pohode.
Upisao:
Planet srce...
Ako voliš jedan cvijet koji se nalazi na nekoj planeti, slatko je noću gledati nebo.Sve zvijezde su rascvjetane.
Kada budeš gledao nebo, noću, budući da ću ja stanovati na jednoj od njih,budući da ću se na jednoj od njih smijati, to će za tebe biti kao da se sve zvijezde smiju.Ti ćeš imati zvijezde koje se znaju smijati!
A kad se utješiš jer čovjek se uvijek utješi bit će ti drago što si me upoznao. Zauvijek češ mi ostati prijatelj. Poželjet ćeš se smijati sa mnom. Otvorit ćeš katkad prozor, onako iz zadovoljstva.Tvoji će se prijatelji čuditi kad vide kako se smiješ gledajući nebo.Ti ćeš im tada reći: Da; zvijezde me uvijek tjeraju na smijeh!
Mali Princ
Upisao:
Dugo, dugo putovanje...
Nadahnuta pjesmom "Odnestite me braćo", stihovima dječaka očiju boje sna iznjedrih ovaj uradak. to dugo, dugo putovanje putevima sreće još uvijek traje, jer ljubav je neprestano rađanje u vrtloženju sretnih trenutaka mahnitanja u dvoje.
Upisao:
Odnesite me braćo...
Odnesite me braćo na drugu planetu
nevjerna je meni ova zemlja stara
na drugoj planeti sretni ćemo biti
moj pas, ja i gitara.
Upisao:
Iščeznuće tugovanja...
Gugutni zagrljaj tebe i mene, blješteća bjelina utjelovljena trenutkom u vječnost objavljuje iščeznuće tugaljivosti i uskrsnuće vječne radosti.
Upisao:
Zamke lijepih uspomena...
Otok Mljet, drevna Melissa, medovina pretočena u doživljaj ljepote, u miomirisne slike u galeriji uspomena. Koračam padinama sjećanja i skupljam blago izgubljeno u vremenu oluje srca, prosuto iz modrog jezera na kojem vjekuje sveta majak Marija, u kojem se još uvijek njedre sedefaste školjke ljubavi.
Upisao:
Preludij poslijepodnevu jednog Fauna...
U žudnji, u čežnji osjećam sučeljavanje dviju dimenzija, mogućnost dva izbora, dva moguća načina života. S jedne strane, je tek pusto obitavanje u jednoličnim ritmu svakodnevice, a s druge strane postoji život u irealnom svijetu snova, lijepa iluzija satkana od žuđenih ljepota.
Upisao:
Aritmija ritma ljubavi...
Vidim zrcaljenje statue Amora kojem Psiha poljubcem daruje dušu.
Upisao:
tamo da putujem...
Mirisom lovora i bunike, spomenkom Brača, Imotskoga, bljeskom slavnog šestopera, daškom kalopera omamljuje čulnost do delirijuma strasti za žuđenim trenucima sreće.
Upisao:
Katarza...
U kataleksi elegije ispisane tihovanjem duše izostavih kraj jer započeta katarza je kovitlala zastranama i pretakala ih u pehar pročišćenja.
Upisao:
Mnogoprotežnost sna...
Aurora borealis je izranjala iz treptaja božjeg oka i pretakala svjetlost u prazninu bezdana najavljujući uskrsnuće doba vjerovanja. Silueta boginje praskozorja se ogledala u kaplji boje kojom je nevidljiva ruka odijevala trenutak sretnog buđenja.
Upisao:
Apsurdni zidovi...
Vratila sam se u stvarnost i očutila istinu Camusovih riječi.
" Poput velikih djela, duboka osjećanja znače oduvijek više nego što su svjesna onoga što kazuju. Velika osjećanja nose sobom svoj svijet, blistav ili jadan. Osjećanje apsurdnosti na zaokretu bilo koje ulice može iznenaditi svakog čovjeka. Takvo kakvo je u svojoj očajnoj golotinji, u svojoj mrtvoj svjetlosti, ono je nerazumljivo, ali je naše."
Upisao:
Oda radosti...
Izronio si iz drevnih oceana, šaputao si poeziju suza, gledao si očima boje sna i moje slabosti pretvorio u bijele golubica koje slijeću na Elizejske poljane tvoje duše.
Upisao:
Kada uranjam...
u tvoj pogled susrećem lepršavog Kairosa i sretna sam...
Upisao:
U osrčju ljubavi...
Rekli su mi da srce pamti čulnosti čujnostima svog stanićja i ja poželjeh zakoračiti u galeriju njegovih uspomena. Preobrazih se u svijest, odjenuh odoru nevidljive postojanosti u iluziji drevih sanja.
Upisao:
Omamljujuća kukuta...
…popio bih sokratov otrov.
umro bih smrću seneke. pisao sam ti
pisma. pisao sam ti. pisao usnama po
koži. šaputao. vodio te kroz noć. nežno
milovao. pokazao ti okean…." ....Aslan Mahmuti
Upisao:
Hvala ti dušo moja...
Osjećam te čujnošću nečeg još uvijek bezimenog u meni, slutim tvoju snagu u tvom tihovanju i tvoju nemoć u vrisku ranjene ptice na dlanu sveprostornosti pejsaža kojim koračam kao ovozemaljska silueta onozemaljske mene.
Upisao:
Sonet o životu...
Naš život je slika Shakepeareovog soneta, živimo svaki trenutak kao da je posljedni, šapnuo si mi dok se sunčeva ekliptika smanjivala i vrtnja planete bivala sve brža.
Upisao:
Zatočenica vjernosti...
zatočenica kristalno jasne vječnosti, ljubav nas oslobađa od trenutka pokajanja prije umiranja jer mi odživjesmo vjernost vjerovanju u onaj biser koji kao djeca pronađosmo na prašnjavom peronu željezničkog kolodvora tvoje mladosti.
Upisao:
Polutnik ponoćnog sunca...
Darovao si mi osamnaest crvenih ruža i budućnost u celofanu, zagrljajem si želio ubrzati okretaje zemlje, pojačati sjaj sunca, a nisi osjetio da nam kradeš mladost...Brojala sam prohujala proljeća, redala ih u ogrlicu od crnih bisera i još uvijek voljela tvoje ludosti. Trinaest crnih bisera je šaptalo da su godine kojih nije ni bilo prošle...
Upisao:
Fado jednog sna...
odsanjanog u zagrljaju duše i tijela na Hesiodovim vratima pakla...
Upisao:
Milosrdnica tuge...
vječna ljepota zlaćanih sutona i jantarnih svitanja.
Upisao:
Revolucija u našim glavama.....
revolucija 21-vog stoljeća
Upisao:
Čas je, Ozirise
Predivna pjesma predivne žene i pjesnikinje. Pjesma koja budi želju za pjesmom i za molitvom koju još nisam sastavila, još nisam imala snage moliti, još nisam imala snage da napišem svoju molitvu, molitvu za ljubav u ime ljubavi, evo ja dižem pogled ka nebu i kličem:
Upisao:
Psi laju, a karavane prolaze
U protekloj noći sam slušala lavež pasa i pitala se čije karavane to prolaze snovima. To je bila samo iluzija snenog uma, psi su lajali na mjesec, duša se hranila pričama iz davnina, a jutro je donijelo galiju punu tvoje blizine na obalu svitanja.
Upisao:
U astralnoj dimenziji svijesti....
ulazeći u oktavu vječnog svjetla, u astralnu dimenziju postojanja, u odaju tišine u kojoj svjetlost i tmina plešu vječni ples života, poželjeh na to putovanje povesti sve one koji se u svojim strahovima ne usuđuju učiniti prvi korak, suprostaviti se Kronosovoj pohlepi i osjetiti beskrajnost i bezvremenost u konačnosti svoga tijela, osjetiti slobodu u skučenosti ovozemaljskog života.
Upisao:
Vjerujem u ljubav........
i prijateljstvo....svjetlosni zagrljaj iz kojeg je ljubav iz ljepote u ljepotu iznjedrena i početkom svojim miluje kraj. U Ouroboros sjedinjena vječno rađa osjećanja osjećaja Raj.
Upisao:
Agonije i strasti svjetlosnog zagrljaja....
ti i ja jedini, ti i ja zagrljajem neba sjedinjeni u misaonu sliku na cvjetnoj livadi nebeskoga carstva, mi djeca Lune i Sola........:-))
Upisao:
Anđeo sa četiri lica
Možda je to božanstvo, nebeski orao, ptica u kojoj su skupljene sve ptice svijeta, kugla u kojoj je središte svaka njena točka, a obodnica ne postoji ili je to anđeo sa četiri lica koji istovremeno gleda na sve četiri strane svijeta i bdije nad spokojem, veseljem, srećom i ljubavi.
Upisao:
Finnegans Wake.
Murray Gell-Mann, znanstvenik koji je dokazao postojanje quarka, pratkiva od kojeg je satkan svijet. Dok je razmišljao kako će ga nazvati pronašao je riječ „quark” u knjizi Finneganovo bdijenje Jamesa Joycea:
Three quarks for Muster Mark!
Sure he has not got much of a bark
And sure any he has it's all beside the mark.
(James Joyce, Finnegans Wake)
Upisao:
U akademiji duše.....
sam tražila istinitost postojanja u dimenziji sna koji sam budna sanjala, jedinstvo u višeprotežnosti koju sam tek naslućivala. Vrijeme, ta svjetlosna dimenzija u kojoj sam do tada samo nesvijesno trajala se otkucajima srca počela uvlačiti u moju dušu. Prestajala je biti količina, gubila je kvantitet i postajala je kvalitetom, ne mjerna jedinica nego vrijednost mog postojanja. Na tromeđi između znanosti, vjerovanja i ezoterike pokušah spoznati snagu svoga uma i ono, znanstveno još ne dokazano, osjetiti u sebi.
Upisao:
Vjerujem u sjenku anđeoske duše......
vjerujem u svjetlosno prabiće koje izranja iz vrtloga nebeskog vretena i bdije nad ljudskim životom.
Upisao:
Zrcalo vječnosti....
zrcalni neuroni u našem mozgu, naše zrcaljenje u univerzumu, zrcaljenje univerzuma u nama, prelamanje svjetlosti u Kohinoru naše svijesti, fatamorgana u pustinji, ogledanje neba u oceanu. Susret Narcisa i njegove duše u zrcalu jezerske vode je drevni mit koji nam dokazuje da se naša duša zrcali na licu vremena, da je vidljiva očima srca.
Upisao:
Geometrija svjetlosnog zagrljaja
Znanost o eneagramu potječe iz Babilona i Mezopotamije 2500 godina prije Krista. Pojavljuje unutar Sufi-redova tijekom 14. i 15. stoljeća u Pamiru i Afganistanu. U Ameriku i Evropu dolazi preko G.J. Gurdjieffa (1877.–1949)
Eneagram "dveterokutnik" u krugu. Devet brojeva predstavljaju devet načina ponašanja, devet modela reagiranja, devet stavova prema sebi i okolini. Ova kružnica u sebi nosi jednu od najkvalitetnijih tipologija ljudskih osobnosti kojom je razumijevanje samoga sebe i drugih ljudi, moguće podići na vrlo visok stupanj. Razotkriva nam naše temeljne snage, ali i našu temeljnu slabost koju najčešće sami sebi nismo u stanju priznati. Slijedeći smjernice koje povezuju brojeve u eneagramu Gurdjieff je koreografirao ples za oslobađanje duše iz okova nepostojanja u svjetlosnom zagrljaju, u dimenziji prostor- vrijeme.
Upisao:
Anđeosko- vilinski sjaj nutarnjeg neba.....
duboko u dubini sebe, tamo gdje susreću se očiju božjih i ljudskih vjeđe, gdje se iskra vječnoga života krije, tamo danas susrećem tugu sve rijeđe i rijeđe, tamo u zagrljaju svijetla, u anđeosko- vilinskom zagrljaju ljubavi i snova vječni plamen, neugasiva vatra našega života vrije, tamo u beskraju kozmičke energije, tamo na otoku sreće koji ljudska noga još dotakla nije.
Upisao:
Brain music
U odeonu sanja, na vrhu svjetlosne planine orkestar nutarnjeg neba rapsodiju o buđenju svijesti sklada.
Upisao:
U anđeoskom labirintu........
osjetih titraje energije koja je stvorila svijet i nas u njemu, vidjeh milijarde milijardi neutrina u dolasku, prolaski i odlasku, začuh njihove razgovore o vječnoj ljubavi koju svojim plesom ostavljaju kao znamen u svakoj točki univerzuma.
Upisao:
U vrtu razgranatih staza
Ušla sam uistinu u Borhesovu knjižnicu babilonsku, u njegov vrt razgranatih staza, u granjanje vremena, u labirintsko doživljavanje stvarnosti. U ovom čudesnom trenutku spoznaje se umjesto odabira između nekoliko mogućnosti odlučujem istovremeno za sve
7
