STARA PISAĆA MAŠINA
 
Vani luta vjetar raznoseći molitve napuštenih
u ovu mračnu noć.
A ja sjedim u hladnoj,malenoj sobici
u zagrljaju samoće,
I dok vjetar krade trakove svijetla
iz sirotišta posrebrujući mračnu ulicu,
ja dvorim samoću stihovima.
Može se reći da smo ja i samoća poput braće,
zajedno lutamo po  svijetu
i zajedno maštamo u zagrljaju tišine.
 
Znam,previše sam lutao i pio jeftina pića;
Kad proklinjem svijet,
ja proklinjem samog sebe;
Kad u boci tražim utjehu
i razumijevanje svijeta,
Ja samo skidam svilenu paučinu s uspomena;
Kad u svijetu tražim prijatelja
dobijem samoću.
 
Znam da postoje mnogi putevi,
Moji su neutabani,
Kažu mudraci da je svaki put neutabani
bez svršetka,
pun uspomena,
a moje uspomene su zarobljene;
zarobljene poput izgubljenih glasova
u starom sirotištu;
zarobljene poput krvave suze
u starom hrastu,
koji uzdiže,
poput vampirovih kandža,
svoje stare,ogoljele grane prema crnoj vrani,
da joj ukrade glas
i glasa se u ovu tihu,samotnu noć,
kao glas Slobode,
da nečija suza umre
prije nego što se i rodi.
.
 
Mračno je i hladno,
samo se čuje glas beskućnika na ulici:
"Dolazi sudnji dan svijete!...
Šutite!...Samo vi šutite!...Tišina je izdaja!"
Beskućnik bježi od samoće,
 klizi mračnom ulicom
poput krvave suze
u mračnoj utrobi starog hrasta,
Da ,svi mi bježimo od samoće,
a istina je da smo mi tvorci samoće,
baš kao i vina,
I kad svećenik iz zlatnog kaleža pije,
znajte da to nije Isusova krv,
nego vino,
naš grijeh.
 
I dok mračna,jesenja noć spušta svoj crni veo na lice Zemlje,
ponizno gledam u svoju staru pisaću mašinu i mislim:
"Bože,sad znam kako se osjeća pokajnik
kraj ispovjedaonice".
Mračno je i hladno,
samoća,moja draga samoća,sad kleči kraj stare mašine,
kao kraj odra ponizno čekajući smrt,
A ja,
Ja skidam svilene niti paučine sa srca stare mašine,
Da,prijatelji,moja stara pisaća mašina
čeka da joj otvorim svoje srce,
u vječnu slavu samoće.
 
©Walter William Safar