ODA LJUBAVI

 

Kad Te noć miluje svojim samotnim licem;

Kad Ti u njedrima buja tuga;

Kad u suzama tražiš srcu utočište;

Kad Ti na dlanu ruža usne sanak vječni,

Molim te:

Ne plači Jedina!

Iz uspomena dragih uskrsnuti će naša ljubav.

 

 

Kad Te tuga razdire  strašnim sumnjama,

Znaj jedina:

Prava ljubav nikada ne ostavlja svoju djecu;

Prava ljubav spremna je na patnju,samoću,poniznost;

Prava ljubav spremna je na križ,

Da bi uskrsnula u ljudskim srcima

U slavu vječna života.

 

Kad čuješ tihi jecaj vjetra u samotnim noćima;

Kad čuješ jeku draga srca u samotnim noćima;

Kad čuješ zvonki eho zvijezde padalice;

Kad čuješ posljednji dah  latice na svom dlanu,

Ne plači jedina,

To se glasa ljubav,

Da naša srca zauvijek spoji

I odnese u plave beskraje .

 

©Walter William Safar