Na svojim mekim nježnim leđima
Vjetar nosi plahe note ljubavne pjesme
Samotnog violoniste,
A ja kradem tišinu tišini
S nekom neobjašnjivom nadom
Da ću čuti njezin plahi glas.
Dok samoća,poput nekog pauka,
Isprepliće tišinu oko svijetle suze,
Ja skidam svilene niti paučine
s mojeg pera,
Da i ovaj stih postade čujan.
Čarobni su putovi ljubavi,
Kao i putovi one plahe note,
Kao i putovi novorođenog stiha,
Što sad putuje od srca do srca.
Ona plaha nota mora da je dijete nečije suze,
Baš kao i ovaj stih;
Mora da je rođena
S divnom nadom
Da će ipak pronaći dom u dragom srcu,
Jer nota bez srca je nečujna
Baš kao i stih.
©Walter William Safar
bglavac
edin.kecanovic
