SLOBODO
Lijepo Te je vidjeti,
kako letiš tamo u obilju grimiza i zlata,
usred velikog svijeta,
obasjana mlazom sunčanog sjaja.
Stoga mi je srce sada prepuno,
pa su mi od ganuća navrle suze,kad pomislih:
«Vidiš,Ti si pokrovitelj čovječanstva,
i ono malo njegova dostojanstva bijaše Tvoje djelo!»
Ja,pjesnik,sneno dijete samoće,
Tvoj vjerni sluga,
sad opet mogu zaplakati od radosti a i Ti sa mnom,
jer ne postoji vladar kojemu bih služio kao Tebi.
Kada god pogledam u zvijezde pomislih na patnike
u dalekim zemljama i na one zvijezde,
koje ti patnici ne vide,
jer si Ti tako daleko od njih.
Zlatna moja ,Slobodo,
kakva veza postoji između Tvoje vječne mladosti
i čovjekove starosti,
Između Tvojih slobodnih nada
i čovjekovih ptica zatvorenih u krleci;
Između Tvoje poniznosti
i čovjekove bahatosti?
Zlatna moja, Slobodo,
sve dok se ori vrištav glas Tvoj,
za više duhovno dobro čovječanstva,
i ona prosta svijeća svjetlit će u mraku.
©Walter William Safar
bglavac
edin.kecanovic
