Strašno je opet doživjeti neuspjeh,
potonuti u mrak beznađa,
Kao da je netko iz topa pucao u tvoje srce,
Kao da si ostao bez cijele nutrine,
Kao da si prazan poput slamnata čovjeka,
I bespomoćno čekaš na prvu munju
Da te potpuno spali,
Da u trenu nestaneš,
Mnogo brže nego što si došao na ovaj svijet.
U beznađu svi tragovi nestaju,Nema svijetla,
Samo crna rupa
U koju propadaju sve mlade nade,
Kao tek rođeni snovi
u bespućima mračnih noćnih mora.
Kako je lijepo dobiti nadu,
Ali ne mrtvu nadu,
Nego živu nadu,Nadu da je i tvoj život otvorena priča,
Da i u tvoj život može ući ljubav,
Da je uspjeh i tebi stvarnost a ne samo bujna mašta,
Da je i tebi poznat put pobjednika,
Da i ti možeš stići do cilja prije vlastite smrti.
Divno je opet sanjati,
Ali ne crne snove,
Nego divne snove u boji,
Da ti nada ima gdje baciti sidro,
Da ne digne jedra prije nego se probudiš.
©Walter William Safar
bglavac
edin.kecanovic
