Postoje milioni knjiga u svijetu, ali Knjiga o Mirdadu daleko nadmašuje bilo koju drugu postojeću knjigu. To je nesreća da je vrlo malo ljudi upoznato sa tom knjigom jer to nije religiozni zapis. To je priča, fikcija, ali sadrži oceansku istinu. . . Ime tog čovjeka je Mikhail Naimy 1889-1988. To je vrlo neobična knjiga u smislu da je možeš pročitati i u potpunosti je zanemariti, jer značenje knjige nije u riječima knjige.

Značenje knjige zrači kroz tišinu između riječi, između redova, u međuprostorima. Ako si u stanju meditativnosti - ako ti ne čitaš samo fikciju već se susrećeš sa cijelim religioznim iskustvom velikog ljudskog bića, upijajući to; ne intelektualno razumijevanje već to piješ - riječi su tu ali one postaju drugorazredne. Nešto drugo postaje primarno: tišina koju te riječi stvaraju, muzika koju te riječi stvaraju. Riječi djeluju na tvoj um, a muzika ide direktno u srce. I to je knjiga koja se treba čitati srcem, a ne umom. To nije knjiga koja treba biti shvaćena, nego proživljena iskustvom.

To je nešto fenomenalno. Milioni ljudi su pokušali napisati knjige tako da bi izrazili ono što se ne može izraziti ali u potpunosti to nisu uspjeli; Ja znam samo za jednu knjigu, Knjiga o Mirdadu, koja nije doživjela neuspjeh; i ako ti ne možeš shvatiti samu suštinu toga, to će biti tvoj neuspjeh, a ne autorov. On je stvorio savršeno sredstvo riječi, priča, situacija. Ako ti to dopustiš, knjiga postaje živa i nešto se počinje događati tvome biću. 

Osho 1931-1990

P: Kao prevodilac, vi ste govorili o potrebi osjećanja “veze pupčane vrpce“ sa radom koji prevodite i to vam dopušta da ponovo stvo-rite to unutar sebe umjesto da jednostavno prevodite površinu. To izgleda zahtijeva duboku bliskost sa svjesnošću i osjetljivost koja je bila prenešena kroz taj rad. Možete li reći nešto više o tome?

S.M: Ja mislim da je to najlakše razumijeti ako mislite o velikom pjesniku kao što je to Rilke. Bilo je mnogo prevoda Rilkea koji su više ili manje literalni (doslovni), i oni izgledaju bezživotni. Čitati te prevode je isto kao da jedete karton. Neobičan paradoks umjetnosti prevođenja je u tome da ako ste vi bili vjerni literalnom smislu, vi onda niste bili vjerni duhu. Međutim, ako ste vi slobodni  i dopuštate sebi da rezonirate na muziku, na suštinu, na mjesto iz kojeg poezija nastaje, to je onda najveća vjernost. Ovo je isto tako istinito i za muzičare. Na primjer, kada čujete Glenn Gould (op. prev. 1932-1982 kanadski pianist i kompozitor) dok svira Bach-a, vi zadržavate svoj dah u čuđenju i uzbuđenju, i mislite: “Ovo je stvarno Bach -kako bi on sam svirao“. Ali vi isto mislite: “Ovo je čisti Glenn Gould“. Individualnost umjetnika dopušta mu da bude transparentan, tako da svjetlo kompozitora kroz njega sija. Ovo je istinito i za duhovnu praksu. Ako ti nemaš jaki osjećaj osobnog identiteta, nećeš biti sposoban da iskoračiš van sebe. Ako tu nema nikoga, ti nećeš biti sposoban da dopustiš Nikome da tu bude. Veliki učitelji Dharme imaju vrlo jaku individualnu suštinu. Na primjer, ti nećeš zamijeniti indijskog mudraca Ramanu Maharshija za velikog kineskog Zen učitelja Chao-choua. Oni su obojica fino upečatljive osobnosti, ali ipak isti glas govori kroz svakoga od njih.

Primjenimo ovo na umjetnost prevođenja: Kada ljudi čitaju moje prevode Rilkea, mnogi od njih osjećaju da ja prenosim nešto istinito kao Rilke. Izgleda da ljudi imaju isto iskustvo sa prevodom Joba. Ipak, ako pogledate bliže, vi možete vidjeti da sam ja puno sebe stavio u te riječi. Ali ako sam ja bio uspješan, onda iskustvo koje ljudi imaju, jeste takvo da ja nisam tu. Naravno, postoje pjesnici koji su napravili vrlo slobodne prevode koji su čisti ego. To nije tradicija što ja cijenim, iako sam ja iz nje učio. Ja mislim da ti trebaš imati veliko poštovanje za svjesnost koju prenosiš i zatim djelovati iz svoje vlastite cjelovitosti i ljubavi.

Stephen Mitchell - prevodilac (iz -Yoga Journal, 1989)

Veoma sam zahvalan uredniku, gospodinu Sudhakaru S. Dikshitu, što me pozvao da napišem predgov­or novom izdanju knjige JA SAM TO jer mi je tako pružio mogućnost da izrazim poštovanje Sri Nisargadatti Maharaju, koji je najviše znanje objasnio iznimno jednostavnim, razum­ljivim i uvjerljivim riječima.

Douwe Tiemersma 1981. god - Erazmovo sveučilište

Korist koju imamo od jednog pisca i snaga kojom nas uvjerava o duhovnim pitanjima zavisi od raspoloženja i intuicije sa kojom on piše. Mi možemo da izrazimo naše mentalne koncepte, naše probleme i teorije. To su djeca našeg vanjskog uma, ali, ona će biti hladna i mrtvorođena ukoliko u njih nije udahnuta naša unutrašnja stvarnost. U jednoj od prvih brošura H. P Blavatsky - Glas Tišine - čitamo: "Pošto je um poput ogledala; on sakuplja prašinu dokle god daje odraz". Dakle, u duhovnom traganju, uloga uma je neznatna. Pišući samo vanjskim umom, mi nastojimo da prikupimo pogodne riječi i izaberemo ideje koje treba staviti na papir. To je djelovanje uma. Tada zauvijek ostajemo u području nestvarnog, a konačna Istina će za nas, još tko zna dokle, biti pokrivena velom. Maharshi nas je učio da koristimo različite procese: da pribjegnemo višem stupnju svijesti gdje su prevaziđene sve nesavršenosti "ogledala". To je domen istinskog Jastva, Najvišeg Jastva. Pišući na tom stupnju, mi ne biramo svoje riječi ili ideje. One dolaze po intuiciji, takoreći, već su izabrane.

Sadhu Mouni – IN DAYS OF GREAT PEACE, 1957

Ti se samo igraš sa riječima i značenjima riječi, ti ne ideš u korijen odakle riječi dolaze. Nitko ne ide u korijen, oni su fascinirani prikazom.

PRIOR TO CONSCIOUS -NESS-Talks with Sri Nisargadatta Maharaj - Edited by Jean Dunn

Micayon: Naša jedina misao i želja je da budemo blizu Mirdada, da bismo mogli osjetiti i čuti njegovu istinu, može biti da poput njega ostanemo bez sjenke. Njegova tišina, i pored svega toga, svima nam ulijeva strah. Da li smo ga na bilo koji način uvrijedili?

Mirdad: Šutio sam tri dana, ne da bih vas otjerao od sebe, nego, naprotiv, da bih vas privukao bliže sebi. Što se tiče toga da ste me uvrjedili, tko god poznaje nepobjedivi mir tišine, taj nikada ne može biti uvrijeđen, niti uvrijediti.

Micayon: Da li je šutjeti bolje nego govoriti?

Mirdad: Govor je u najboljem slučaju jedna iskrena laž. Dok je tišina u najgorem slučaju jedna gola istina. -  Abimar: Da li da zaključimo, da su čak i Mirdadove riječi, iako iskrene, samo laži?

Mirdad: Da, čak su i Mirdadove riječi samo laži za sve one, čije Ja nije isto kao Mirdadovo. Dok god sve vaše misli ne budu sazdane iz jednog rudnika, i sve žudnje ne budu zahvaćane iz jednog i istog izvora, vaše riječi, iako iskrene, bit će laži. Kada bi vaše Ja i moje bili jedno, baš kao što su moje i Božje jedno, izostavili bismo riječi i savršeno razgovarali u istinskoj tišini. Zato što vaše Ja i moje nisu isti, prinuđen sam s vama voditi rat riječi, da bih vas mogao pobijediti vašim vlastitim oružjem i povesti vas k mome rudniku i mom izvoru. Jedino tada ćete biti u stanju izaći u svijet i pobjedite ga i pokorite, baš kao što ću ja pobijediti i pokoriti vas. I jedino tada ćete biti sposobni povesti svijet k tišini Najviše Svijesti, k rudniku riječi, k izvoru Svetog Razumijevanja. Sve dok vas Mirdad tako ne pobijedi, nećete postati uistinu nesavladivi i moćni pobjednici. Niti će svijet sprati sramotu svog stalnog poraza, osim kada bude od vas poražen.    

Mikhail Naimy - 1889-1988 - THE BOOK OF MIRDAD - A Lighthouse and a Haven, 1948

Ribarske košare služe da se lovi riba; ali kada ulo­ve ribe ljudi zaboravljaju košare; zamke služe da se njima hvataju zečevi; ali kada uhvate zečeve, ljudi zaboravljaju zamke. Riječi služe da se prenesu ideje; ali kada se shvate ideje, ljudi zaboravljaju riječi.

Chuang Ce

Ako dođeš duhovnom učitelju - ili ovoj knjizi - tražeći stimulirajuće ideje, teorije, vjerovanja, intelektualno raspravljanje, onda ćeš biti razočaran. Drugim riječima, ako tražiš hranu za misli, to ovdje nećeš pronaći, i propustit ćeš samu suštinu ove knjige, koja nije u riječima već unutar tebe samoga. Dobro je ovo pamtiti, osjećati dok ovo čitaš. Riječi nisu ništa drugo osim putokazi. Ono na što oni pokazuju ne može se pronaći u stvarnosti misli, već u dimenziji unutar tebe koja je dublja i beskonačno prostranija nego misao. Vibrantni živi mir je jedna od svojstava te dimenzije, tako kada god osjećaš unutarnji mir koji se pojavljuje dok čitaš, knjiga čini svoj rad i ispunjava svoju funkciju kao tvoj učitelj: ona te podsjeća tko si ti i pokazuje put nazad kući.

Ovo nije knjiga koja se čita od korica do korica i onda ostavi. Živi sa time, često je uzimaj, i što je najvažnije, često je odloži, ili provedi više vremena držeći je nego čitajući. Mnogi čitaoci će prirodno osjećati sklonost da prestanu sa čitanjem nakon svake stavke, da zastanu, upijaju, postanu smireni, Uvijek je korisnije stati čitati nego nastaviti čitanje. Dopusti knjizi da učini svoj rad, da te probudi iz starih kalupa tvog ponavljajućeg i uvjetovanog uma.

Oblik ove knjige može biti kao oživljavanje za sadašnje doba najstarijih oblika zapisanih duhovnih učenja: sutri drevne Indije. Sutre su moćni pokazatelji prema istini u obliku izreka ili kratkih izgovora, sa malo konceptualnog elaboriranja. Vede i Upanishade su rana sveta učenja zabilježena u obliku sutra, kao što su to i riječi Buddhe. Riječi i prispobode Isusa, također, kada se uzmu van njihovog narativnog konteksta, se mogu smatrati sutrama, isto kao i duboka učenja sadržana u Tao Te Ching, drevnoj kineskoj knjizi mudrosti. Prednost oblika sutri je u kratkoći. To ne uključuje misleći um više nego li je to potrebno. Ono što one ne govore - već samo ukazuju na - je važnije od onoga što govore. Pisanja slična sutrama su i u ovoj knjizi i posebno se odnosi na prvo poglavlje (Tišina- smirenost), koje sadrži samo najkraće stavke. Ovo poglavlje sadrži suštinu cijele knjige i može biti sve što je nekim čitaocima potrebno. Ostala poglavlja su za one koji još trebaju nekoliko putokaza više.

Isto kao i drevne sutre, pisanja sadržana unutar ove knjige su sveta i nastala su iz stanja svjesnosti koju možemo nazvati smirenost. Međutim, nisu kao i drevne sutre, ne pripadaju ni jednoj religiji ili duhovnoj tradiciji, već su odmah pristupačna cijelom čovječanstvu. Ovdje ima i dodatnog osjećaja hitnosti. Preobrazba ljudske svjesnosti više nije luksuz, tako reći, na raspolaganju samo nekolicini izoliranih pojedinaca, već potreba ako čovječanstvo ne želi sebe uništiti. U današnje vrijeme, pore-mećaj  stare svjesnosti i nastajanje nove, i jedno i drugo je ubrzano. Paradoksalno, stvari postaju gore i bolje u isto vrijeme, premda je gore više očitije zato jer to stvara više “buke”. Naravno, ova knjiga, koristi riječi koje pri čitanju postaju misli u tvome umu. Ali to nisu obične misli - ponavljajuće, bučne, same sebi služe, koje traže pažnju. Isto kao svaki duhovni učitelj, isto kao drevne sutre, riječi u ovoj knjizi ne govore: “Gledaj mene” već “Gledaj iznad mene”. Zato što su riječi došle iz smirenosti, one imaju moć - moć da te vrate u istu smirenost iz koje su proistekle. Ta smirenost je također unutarnji mir, i ta smirenost i mir su suština tvoga Bića. To je unutarnja smirenost koja će spasiti i preobraziti svijet. 

Eckhart Tolle - TIŠINA GOVORI, 2003