TALISMAN
. Et: arap. tilasm od grč. teX.eou« (V. telezma). U franc. 1637, J. Gaffarel
* (kršćanski kabalist).
Predmet načinjen od kovine, kože, pergamenta ili papira na kojem su urezani ili ispisani sveti znakovi (simboli, brojevi, magični kvadrati, crteži, zapisi i si) i koji je nosilac magične vrline, moći i zaštite. Talisman poput amajlije privlači dobro i odbija zlo. Ponekad se upotrebljavaju prirodni talismani: .,Rođena iz vjetra, / iz zraka, / iz munje, / iz svjetlosti, / neka nas školjka kći zlata, / neka nas biser / štiti od nesreće!" (At-han>aveda, XV, 10 - Veda, sv. I, str. 226)
R. amajlija, pantakul.
B. J. P. Bavard. Les talismans, izd. Tchou, 1974; E. Budge, Amulcts and talismans (1930), The Aquarian Press, London, 1961, 543 str; H. Pore, Recher-dies sur les superstitions en Chine, sv. 1, ar. 2, str. 147 sq, sv. I, ar. 5, Šangaj. 1914-1 ').'.9.