STROGOST
-----------


Enzui bijase rijedak ucitelj, kakva se tesko nalazi. Nikada nije pokazivao nikakva znaka srdzbe ili gnjeva, a rijetko bi progovorio koju rijec. Nikada ne bi lijegao na pocinak i jedva da je ikada okusio jela. U svome zivotu nije iskusio ni zudnji za dobrima ni seksualnih zelja.
Jednoga ga dana Enzuijev zen-ucitelj Manzan pozove k sebi i stade ga koriti ovim rijecima: "Post i nepocivanje sprjecavaju te da dopres na Put. Pokornost i meditacija slabe zivljenje u mudrosti. Zasto se jednostavno ne prepustis, prirodno se krecuci strujom tijeka zbivanja i tako postajuci prociscen i slobodan bez sustezanja i obuzdavanja?"
Ispunjen zahvalnoscu, Enzui napusti ucitelja skrivajuci suze. Nakon ukora, sto ga je od ucitelja primio, u svemu se obuzdavao jos cesce, uvecavajuci svoje asketske vjezbe. Jednoga se dana rastvori njegov um i on prodre u stanje u kojem vise nema nikakve sumnje.
Kasnije se Enzui vratio u svoj rodni kraj i ondje sagradio samostan, zaricuci se da nikad vise nece izaci i pomjesati se sa svjetinom. Cak ni na pisma starih poznanika nije odgovarao, a kad bi tragatelji za naukom zena kucali na njegova vrata, ne bi im otvarao.
Enzui je umro 1736. godine, u dobi od sedamdeset godina. Jedan je od njegovih sljedbenika o njemu ovako rekao nakon njegove smrti "Ucitelj je postao i nikad nije lijegao na pocinak tijekom cijeloga svoga zivota, provodeci obuzdavanja u svakom pogledu sve do same smrti, kada je na sebe odjenuo svecano ruho i preminuo sjedeci u stolcu. I nakon smrti njegovo je tijelo ostalo uspravno u stavu meditativnog zadubljenja."


/ Napomena: Mr.sc. Ksenija Premur, Filozofija zivota zen buddhizma, Zagreb, 2006./


-----------

lp, boro
http://budan.blog.hr/