DIJAMANT NA BLATNJAVOM PUTU
---------------------------





Gudo bijase ucitelj caru koji vladase u njegovo doba.
Unatoc tome, putovao je uvijek sam poput prosjaka lutalice. Jednom prigodom, zaputivsi se u Edo, kulturno i politicko srediste sogunata, zatekne se u blizini maloga sela po imenu Takaneka. Bila je vecer i pljustalo je kao iz kabla. Gudo je bio do koze mokar.
Slamnate sandale posve su mu se raspale. U nekoj seljackoj kuci u blizini sela opazi na prozorskoj dasci cetiri-pet pari sandala, te odluci jedan kupiti.
Zena koja mu je prodala sandale, vidjevsi ga onako pokislog pozove ga da prenoci u njezinu domu. Gudo prihvati usrdno joj zahvalivsi. Udje i ispred obiteljskoga relikvija izrecitira sutru. Zena ga zatim predstavi svojoj majci i dijeci. Zamijetivsi da svi izgledaju nekako potisteno, Gudo upita nije li se dogodila kakva nesreca.
- Moj je muz kockar i pijanica - objasni mu domacica -
Kad mu se dogodi da pobijedi, napije se i spreman je udariti. Kad gubi, posudjuje novac od drugih. Ponekad, kad je mrtav pijan, cak se ni kuci ne vrati. Sto da radim?
- Ja cu mu pomoci - rece Guo. - Evo ti nesto novca.
Daj mi pola litre dobroga vina i nesto za jelo sto potice tek. Onda podjite na pocinak. Ja cu ostati meditirati ispred svetista.
Kad se oko ponoci, potpuno pijan, muz vrati kuci, odmah pocne vikati:
- Hej, zeno, kod kuce sam! Zar nema nista za pojesti?
- Imam ja nesto - javi se Gudo. - Uhvatila me kisa i tvoja mi je zena ljubazno ponudila da kod vas prenocim. Kako bih joj zahvalio, kupio sam od nje ribe i malo vina, pa se mozes i ti osladiti.
Covjek bijase sav zadovoljan. Ispije odmah vino i ispruzi se na pod. Gudo ostane pokraj njega, udubivsi se u meditaciju.
Kad se muz sljedeceg jutra probudio, niceg se od prethodne veceri nije vise sjecao.
- Tko si ti? Odakle dolazis? - upita Guda koji je jos uvijek meditirao.
- Ja sam Gudo iz Kyota i na putu sam za Edo - odgovori
- zen-ucitelj.
Covjek se silno posrami. Pocne se ucitelju svojega cara u beskraj iskreno ispricavati.
Gudo se nasmijesi.
- Sve je u zivotu nepostojano - objasni.
- Zivot je vrlo kratak. Ako ti i dalje nastavis kockati i piti, nece ti ostati vremena da radis nesto drugo, a povrh toga, svojoj ces obitelji nanositi samo patnju.
Muzu kao da se svijest naglo probudila iz nekog sna.
- Kako cu ti se ikad moci oduziti za tako divnu pouku?
Dopusti mi da te otpratim komad puta i ponesem tvoje stvari.
- Kako zelis - pristane Gudo.
Obojica tako krenuse na put. Nakon pet kilometara gudo rece covjeku neka se vrati natrag.
- Jos nekoliko kilometara - zamoli ga ovaj. Nastavise
tako pjesaciti.
- Sad se mozes vratiti natrag - rece Gudo.
- Poci cu jos desetak kilometara - odvrati covjek.
- Sad se vrati natrag - rece Gudo kad su presli deset kilometara.
- Zelim te pratiti do kraja svojega zivota - izjavi na to covjek.
Danasnji ucitelji zena u Japanu potjecu od jednog glasovitog ucitelja koji je postao Gudov nasljednik.
Njegovo ime bijase Mu-nan, covjek koji se nikada nije vratio natrag.

/101 zen Stories, transcriebed by Nyogen Senzaki and
Paul Reps, London and Philadelphia,1939.
Nyogen Senzaki, Paul Reps,101 ZEN PRICA,Zagreb,2000.
- Urednik Damir Mikulicic, Prevela Ita Kovac/

Za vas je priredio Borivoj Bukva  

http://budan.blog.hr/