SIMBOL

Et: grč. ovnP&XXio = skupa bacati; sastavljati.

I. Stara značenja.

1)  crvupoov (grčka riječ, množ. ovup6Xa) „Zalog za prepo­znavanje, predmet presječen nadvoje. Oba domaćina Čuvaju
svaki svoju polovinu i predaju je potomcima. Sastavljanjem tih dvaju dijelova (symbdllo) njihovi se nosioci prepoznaju i dokazuju prijateljske ili savezničke odnose što su ranije uspostavljeni." (Ortigije)

2) Credo. U teologiji i teozofiji, filozofiji i misteriozofiji:
obrazac temeljnih istina što može služiti kao znak raspoznava­
nja.

Suhravvardi iz Alepa: „Najučeniji među učiteljima koji su iskusili Istinsku Zbilju propovijedaju da svemir ima svojeg stvoritelja i da je on jedan (...) U svem tome u općenitom je vidu sažet simbol vjere filozofa" (L'Archange empourpre, ko­
nac XI. str. prij. H. Corbin, izd. Favard, 1963, str. 14-15).
II. Klasični smisao.                                                                      

3)  (opći smisao) U svojem dubokom smislu, naročito u ezoterizmu, simbol se definira kao prirodna KORESPONDENCIJA
označitelja i označenoga. Između oblika i suštine postoji veza srodstva ili simpatije, veza koja je nosilac smisla. Sve može bi­
ti simbol, tj. simbolizirati ili biti simbolizirano: događaj, biće, predmet, stvar, stanje, radnja, osjećaj, htijenje, ideja, ali bilo što ne može biti simbol bilo čega: crvena boja je simbol krvi,
krv je simbol duše, ali crvena boja nije simbol duše. Simbol je gnoza, a ne puki označi te lj.

Različite teorije različito definiraju simbol: kao sredstvo iz­ražavanja (Aristotel), vozilo mističnog sudjelovanja (L. Levi Bruni, 1938), kao duhovnu sponu između čovjeka i zbilje (E. Cassirer, 1925), jezik svetoga (M. Eliade, 1952), kao posredni prikaz potisnutoga (S. Freud, 1900), arhetipsku energiju (C. G. lung, 1912), korespondenciju između različitih redova bit­ka (R. Guenon, 1962).

Podjela simbola po vrstama: s obzirom na prirodne Elemen­te (simbol Zemlje, Vode, Zraka i Vatre), s obzirom na prirod­ne jezike (prvenstveno brojevi, boje, oblici, kretanje, zvuko­vi) te s obzirom na prirodna Kraljevstva (mineralno, biljno, ži-votinjsko i ljudsko).

„Simbolični oblici postoje zbog toga da bismo mogli prelazi­ti i prolaziti iz oblika očitavanje (mazahir) do onoga što je u-vučeno unutra, iz osjetilnih vrsta u spiritualni sadržaj. Upravo zato i Kur'an sadrži zAhir [egzoterik], bđtin [ezoterik], tafsir [doslovnu egzegezu] i tavvtl [spiritualnu hermeneutiku]. Kao što je spoznaja u simboličnom odnosu s vodom, tako i njihove pripadne kategorije stupaju u odnose jedna sa drugom: istin­ska spoznaja sa čistom vodom, vječne izvjesnosti s izvorskom vodom, nadahnuta spoznaja s vodom što silazi sa neba." (Sa-dra Shirazi, Sharh, oko 1600. g, prij. H. Corbin, E.I.I., sv. I, str. 316, bilj.)

B. R. A. Schwaller de Lubicz, Propos sur esotćrisme et symbole. 1960. izd. Dervy, 79 str: R. Guenon, S.F.S.S; (ikonografija) E. Lehner. Svmbols, signs, signets, Dover Publications, N.Y, 221 str.

4)  (uži smisao) U ovom slučaju, simbol je izraz prirodne ANALOGIJE i njoj svojstvenih moći, analogije između elementa „nižeg", „materijalnog" reda i elementa „višeg", „moralnog" reda, u oba smjera (od doslovnog na slikovito i obrnuto). Kad
Isus kaže: „... budite mudri kao zmije, a bezazleni kao golubovi " (Mt, 10, 16), misli na „zmiju" kao simbol „lukavstva", dok je „golub" označitelj „bezazlenosti" (= označeni), i to S zbog svojstava prirodno imanentnih tim životinjama. Obrnu­to, također prirodnim, a i ezoteričnim slijedom, ideja lukav­stva, sila lukavstva otjelovljena je i očitana u lisici kao što je i-deja bezazlenosti utjelovljena u golubu.

„Simbol je osjetilna slika kojom se izražava okultna, ali sa­mo analogijska ideja." (A. Mackev, Encyclopedia of Freema-sonry).

B. J. Chevalier, D.S, str. XV. sq.

5)  (svedeni smisao) Simbol kao amblemska analogija.
Npr: križ, simbol (1) = znak raspoznavanja ranih kršćana, simbol (3) = korespondencija usmjerenja, simbol (4) = analo­gija uravnoteženja, simbol (5) = amblem kršćana, simbol (6) = prikaz mučeništva kršćana, „simbol" (7) = sinteza zbraja­njem.

6) kulturni simbol. Opredmećeni prikaz neke ideje, zbilje ili vrijednosti stvorene tradicijom unutar točno određenog kul­
turnog sklopa poput npr. zemlje ili struke, što ukazuje na vanjsku povezanost onoga čime se prikazuje i onoga što se pri­
kazuje.

Npr: crna boja je simbol muževnosti u Kanajaca, a u kršćanstvu žalosti.

7)  Znanstveni simbol.
8)  Personifikacija.