ŠIJITSTVO, ŠUIZAM
Arapski shi-a — skupina sljedbenika, stranka.
Šijitstvo je ogranak islama, njegova gnoza. Isprva, to je bila skupina okupljena oko 'Alija, nećaka i zeta Proroka Muham-
meda. 'Ali nije četvrti kalif nego se smatra prvim zakonitim kalifom i prvim Imamom. Šijiti čine 9% muslimana, a šijitsvo je danas službena religija Irana.
Šijitstvo uključuje politički, filozofijski i obredni vid. a) Politički vid: šijiti (ili alijevci) poriču prva tri kalifa, drže da I-mam mora biti potomak 'Alijev ('Ali je ubijen 661. g), osnivali su i vlastite države, b) Filozofijski vid* od Sijita potječu ideje batina (ezoterik Svetih knjiga: npr. spiritualni smisao Kur'ana),
valayata (ezoterik proročanstava: ciklus proroka zaključen Muhamedom na koji se nadovezuje ciklus gnoze započet s 'Alijem), qiydma (spiritualno uskrsnuće), ustanova i-mamata (šijitski kalif je Imam: u srodstvu je s 'Alijem, nosilac je islamskog ezoterizma. vičan je vladanju, zdravog je tijela i duha, bezgrešan i nepogrešiv), taqiyya (zatajivanje pred profanima). c) Obredni vid: Šijiti njeguju neke samosvojne tradicije, npr. privremenu dozvolu za sklapanje braka, hodočašća na 'Alijeve grobove, štovanje Fatime (Muhammedove kćeri) i njezinih potomaka, svetkovanje smrti Huseina (drugog 'Alije-vog sina koji je umro 680. g).Šijitstvo se razvijalo u različitim smjerovima tako da su nastale struje što se međusobno razlikuju po broju priznatih I-mama i po svojstvima što se pripisuju posljednjem Imamu. Spomenimo samo najveće od njih: a) duodecimansko Šijitsvo (ili Imamstvo) priznaje 12 Imama, od kojih je prvi bio 'Ali, sedmi Musa Kažem (765. g), a posljednji Muhammad al-Mah-di (874. g). Ova je struja najsnažnija. Jedan od njezinih ogranaka je Babizam nastao 1848. g. b) Zajdizam, nastao 740. godine. c) Ismaelitsko ili septimansko Šijitstvo (priznaje se samo sedam Imama) pojavilo se 765. godine povodom spora oko sedmog Imama (po njima Ismaela). Ova je struja „ekstremistička", iz nje su potekli Karmati i Druži, d) Alaviti su se počeli javljati 859. godine. Bliski su im Al-hakovci (XV. st).
Izvori za izučavanje Šijitstva ne ograničuju se samo na Kur'an (kojeg su, kako tvrde Šijiti, suniti, islamski egzoteristi, 381 ionako uljepšali i preradili), niti na hadise, nego uključuju i u-čenja Imama.
v. Imam 5, islamski ezoterizam (Mahdizam).
B. H. Corbin, En Islam iranien, Izd. Gallimard, u 4 sv, 1971; L. Massignon, „L'Islam shi'ite et persan", Opera minora, Bejrut, 1963, sv. I, str. 443-624, pon. izd. P.U.F, 1969; S.J. Ashtivani. Anthologie desphilosophes iraniens de-puis le XVIf s. jusgu'č nos jours, sv. I, 1972, izd. A. Maisonneuve, 215 str.
edin.kecanovic
bglavac
