1) Nadahnuče-emanacija. Nadahnuće je otkrovenje doživljeno kao da dolazi iznutra (a ne izvana poput božanske poruke) i može ostati nepreneseno (za razliku od proročanstva).

Nadahnuće se često opisuje kao božanski utjecaj, Dah što dolazi od Boga i čovjeku daje svjetlo spoznaje i snagu djelovanja. Islam nadahnuće (ilhdm) shvaća kao pojavu svojstvenu pojedincu, drži da ono dolazi iz Srca ili iz „istinosnog sna", pojavljuje se u proroka bez poslanja, u Imama, svetaca i pobožnih ljudi.

„To (što on govori) je samo Objava, koja (mu) se objavljuje. Poučio ga je jedan (melek) velike moći" (Kur'an, 53: 4-5).

Ideja, predodžba, motivacija ili opažaj što prividno dolazi izvana i može ostati nepreneseno, ali uvijek je svetog porijekla (potječe od predaka, od Boga...)

Vrsta sposobnosti, točnije, stanje svijesti (mistično, inicijacijsko, metapsihičko ili poetičko) uvijek svete prirode u kojem pojedinac, osjećajući to stanje kao nametnuto prima, ili, osjećajući se vodenim proizvodi u sebi poriv za govorenjem, mišljenjem ili djelovanjem.

Steiner smatra da Nadahnuće omogućuje prodiranje do „spiritualne biti bića" te ga smješta između, na nižem stupnju, Mašte pomoću koje se otkrivaju „psihička očitovanja bića" i, na višem stupnju, Intuicije koja omogućuje „posvemašnje sjedinjenje" sa „spiritualnim bićem". (5. O, str. 106).