MARABUT
Et: izvedenica iz arapskog mur&bit&n, „čovjek koji živi u utvrđenom samostanu pripremajući se za sveti rat" u evropske jezike stigla preko portugalskog (1615. g).
Riječ „marabut" odnosi se na „istodobno živućeg i na sahra
njenog sveca, na spomenik što mu štiti grob, na svečeve sljed
benike, na više ili manje svete predmete, drveće i životinje,
244 zapravo, na sve vrste svetoga." (Dermenghem)
^— Marabut je naziv za muslimane iz Sjeverne ili Crne Afrike, gotovo uvijek pripadnike nekog bratstva, nosioce baraka („spiritualni utjecaj"). Takva je osoba, čini se, sveta, a ima ulogu iscjelitelja-liječnika, gataoca i ponekad voditelja kuran-ske škole.
B. E. Dermenghem, Le culte des sainis dans l'Islam tnaghribin (1954), izd. Gallimard, bibl. Tel, 66, 1982, 351 str; E. U, sv. 10, str. 47(M72.
bglavac
edin.kecanovic
vanessa
