Preporučit ću vam još jednu vježbu, tajanstvenu vježbu, jer ne pokazuje odmah svoju povezanost sa slobodom.

Sastoji se u sljedećem: stupite u dodir sa osjećajima svoga tijela. Ojsetite kako odjeća dodiruje vaša ramena, kako naslon stolice podupire vaša leđa, osjetite svoje ruke kako se odmaraju, opružene... Nakon nekoliko trenutaka, postanite svjesni činjenice da posmatrate ove senzacije. I recite: „Ovo što osjećam nisam ja, ovo tijelo nisam ja". Posmatrajte zatim misli koje se javljaju u vama. Nakon kraćeg vremena, obratite pažnju na činjenicu da posmatrate svoje misli i recite:

„Ovo što mislim nisam ja, moje misli nisu ja". Obratite zatim pažnju na svoje emocije ili se prisjetite nekih emocija iz bliske prošlosti. Neiz-vesnosti, depresije, osećanja krivice, ushićenja, bilo koje emocije. Nakon nekog vremena, obratite pažnju na činjenicu da posmatrate svoje emocije, i recite: „Ja nisam ova emocija, moje emocije nisu ja".

Ako ste napeti, nemojte se poistovjetiti sa svojom napetošću. Ako ste depresivni, nemojte se poistovetiti sa svojom depresijom. „Ja nisam ova depresija."

Pred nama je jedna od velikih vježbi koju nam nudi Istok. Njeni rezultati ne mogu se odmah uočiti, ali ona izaziva, neopozive efekte. I raskida najdublji lanac, lanac iluzije i tiranije sopstvenog „ja".

Ostanite nekoliko minuta u tišini i izvedite neke od vježbi koje sam vam predložio i koje su vam se dopale.

Prikazao sam dvije vežbe na duge staze: onu ,,pre tri tisuće godina" i „za tri tisuće godina"; dok je druga: „ja nisam ova emocija, ove misli nisu ja, itd." Predložio sam i druge vježbe da se suprotstavimo robovanju, da se oslobodimo lanaca, da izazovemo trenutno oslobođenje.

Na kraju ovog predavanja ispričat ću vam priču o slobodnoj osobi. Jedna devojka u malom ribarskom mestu ostala je trudna. Roditelji su je tukli sve dok nije priznala ko je otac: „Bio je to učitelj žena koji živi u hramu izvan sela". Svi mještani su to saznali. Kad se dijete rodilo, pošli su do hrama i ostavili dijete pred noge učitelja žena. „Licemjeru!" rekli su mu. „Ovo dijete je tvoje! Ti brini o njemu!" Učitelj žena je samo rekao:

„Dobro, dobro" i zatim predao dijete jednoj ženi u selu da ga odgaja, preuzevši troškove na sebe. Nakon ovog događaja, učitelj je izgubio sav ugled, učenici su ga napustili, niko više nije odlazio da traži savet od njega.

Nakon nekoliko meseci, kada je devojka vijela sve ovo, nije izdržala i konačno je rekla da otac deteta nije učitelj, već jedan mladić iz susjedstva. Kada je selo doznalo pravu istinu, svi su otišli do hrama i bacili se pred noge učitelja žena. Tražili su od njega oproštaj i molili ga da im vrati dete. Učitelj je samo rekao:

„Dobro, dobro" i predao im dijete.

Eto slobodnog čoveka. Čoveka sposobnog da pati, koji je dostigao širinu o kojoj sam vam govorio. Želim i vama i sebi, kao rezultat naših slabašnih napora, da nam Bog pokloni ovaj dar!