Jedan poslovni čovjek iz Bombaja govorio mi je da se plaši meditacije, jer misli da bi to naškodilo njegovim poslovima. Vežbe koje sam vam predložio zgodne su upravo za ljude s puno obaveza, za hiperaktivne, nikako za monahe zatvorene u nekom manastiru. Taj poslovni čovek, bez obzira na svoj strah od meditacije, uvidjeo je nakon ovih vježbi da mu posao sve bolje ide.

Znate li zašto? Zato što je bio opušteniji, a samim tim porasla mu je moć koncentracije. Počeo je da radi stvari jednu po jednu. To je velika stvar kod molitve: koncentracija. Ako počnete da radite jednu po jednu stvar, bićete doslovno prisutni u svakom trenutku, u svakoj svojoj radnji.

Lako je shvatiti zašto su poslovi tog čovjeka krenuli nabolje i zašto je postao tako efikasan.

Da li su to duhovne vežbe? Da li je to meditacija? Svakako. Na Istoku milioni ljudi rade samo to, ništa drugo, i dostižu visok duhovni nivo. U tome je suština molitve: Bog i duhovnost bivaju otkriveni u životu, ne van njega. Sjećate li se šta sam vam govorio o tišini? Isto važi i ovde.

A molitva? Sve zavisi od vaše definicije. Ako pod molitvom podrazumijevate razgovor sa Bogom, onda to nije molitva, jer ne razgovarate sa Bogom, kada usredotočujete svoju pažnju na osjećaj sopstvenog tijela, na njegove pokrete dok hodate. Međutim, ako molitvu tretirate kao sjedinjavanje sa Bogom, to je onda zaista molitva. Do molitve stižete izvođenjem jednostavne vežbe koju sam vam predložio: obratite pažnju na senzacije sopstvenog tijela.

Ova vježba donijet će vam mnoge druge blagodeti. Prije svega duhovne blagodeti - na primjer, sposobnost da prihvatite stvarnost takvu kakva je. To ćete sami otkriti. Pretpostavimo da neko od vas nema strpljenja i istrajnosti da uporno radi ovu vježbu. U tom slučaju, preporučujem druge dve jednostavne duhovne vježbe.

Prva je vježba prihvaćanja: „Bože, podari mi sposobnost da promijenim ono što može da se promijeni, da prihvatim ono što ne može, i mudrost da ih međusobno razlikujem". Postoji mnogo toga u našem životu što se ne može promijeniti. Bespomoćni smo i, ako naučimo da kažemo 'da' ovim stvarima, stići ćemo do duševnog mira. Mir boravi u tom 'da'. Ne možemo zaustaviti prolazak vremena, sprečiti smrt voljene osobe, prevazići ograničenja sopstvenog tijela.

Stanite zato ispred stvari koje ne možete da promijenite. I recite svoje 'da'. Tako ćete stupiti u razgovor sa Bogom. Naravno, teško je. Nemojte primoravati sebe. Ali, ako uspijete da u sopstvenom srcu kažete 'da', reći ćete 'da' Božjoj volji.

Ako istrajete u ovom stavu, naći ćete mir čak i u onim stvarima koje uporno želite da promijenite.