Duhovnost je kada smo budni, kada postanemo svjesni iluzija i odbacimo ih. Duhovnost je kada nikad nismo zavisni od bilo kog događaja, stvari ili osobe, kada otkrijemo rudnik dijamanata u sebi.

„Što vrijedi da osvojiš svijet ako pritom dušu svoju izgubiš?" Razmislite što osjećate pri pogledu na sunce koje zalazi u more, ili na mjesec koji se uzdiže iznad drveća? Kada čitate neku knjigu ili radite posao koji volite?

Kada uživate u društvu vama bliskih ljudi? Uporedite to sa onim što osjećate kada vas hvale, tapšu vam, laskaju, kada ste uspješni, kada vam se dive. Prva osjećanja su duhovne prirode a druga svjetovne.

Svjetovna osjećanja nisu prirodna, njih je društvo izmislilo da bi nas držalo pod kontrolom. Ona nam ne daju sreću, već samo uzbuđenje, prazninu i napetost. Mislite o svom životu. Postoji li jedan jedini dan u kome se, svjesno ili nesvjesno, niste ponašali na osnovu onoga što drugi misle, osjećaju i govore o vama? Vaši koraci su kontrolirani: krećete se kao marionete. Pogledajte oko sebe. Nalazite li nekoga ko je slobodan od ovih svjetovnih osjećanja? Ili nalazite osobe okovane takvim osećanjima, koje vode potpuno isprazan život, bez duše. Osvojile su svijet, ali su izgubile dušu.

Jedana grupa turista putuje kroz čarobne pe-jsaže. Ali zavjese na vagonu su spuštene, tako da nitko od njih nema nikakvu predstavu kakva je ljepota napolju. Unutra, svi se međusobno takmiče tko je ljepši, pametniji, talentovaniji, ko više zna, itd, itd. I tako sve do kraja putovanja.

 Ako ovo shvatite, oslobodit ćete se. Tada ćete otkriti šta je stvarnost, šta je Bog, jer ćete se osloboditi jedne od najopasnijih iluzija. Iluzije po kojoj nam je neophodno da nas uvažavaju, po kojoj je neophodno da smo uspješni, popularni, itd. Samo je jedna stvar neophodna: ljubav! Kada to otkrijete, doživljavate promenu. Kada život postane molitva... kada duhovnost zrači iz svega što činimo.