Razmislimo sada o ljubavi kao poistovećjenosti. U Indiji, mistici i pesnici često su se pitali ko je svetac. I formulirali su lijepe odgovore: „Svetac je kao ruža". Da li je moguće zamisliti ružu koja govori: „Dat ću svoj miris samo dobrima i onima koji ga cijene, a uskratiću ga rđavima"?

Ne! Širenje mirisa je sama priroda ruže, suština njenog bića. „Svetac je kao upaljena lampa u mračnoj sobi."

Može li lampa svjetliti samo dobrima, a uskratiti svjetlost rđavima?

„Svetac je kao drvo koje daje svoju sjenku i dobrima i lošima. Drvo nudi svoju sjenku čak i onome koji ga sječe. A ukoliko je reč o mirišljavoj biljci, ona ostavlja svoj miris na samoj sjekiri."

Zar Hrist ne govori isto kada nam kaže da budemo milosrdni kao što je Otac naš nebeski, koji šalje kišu rđavima i dobrima pojednako? Koji čini da sunce sija i ispravnima i griješnicima? Kako da pronađemo tu vrstu ljubavi? Razumjevanjem svega ili putem mističkog iskustva?

Da li ste ikad pomislili da ima na milijarde ljudi, a samo jedan Hrist? Pavle tvrdi da svi činimo jedno tijelo.

Kao što moje tijelo i ja nismo dvoje, već jedinstvena celina. Ja nisam moje tijelo, ali nismo dvoje! A koliko volim svoje tijelo! Kada je neki dio ili organ moga tijela bolestan ili je pak zdrav, ja ga svejedno volim na isti način. To je razumijevanje koje biva podareno samo nekolicini srećnih ljudi. U odnosu na ostale su različiti, ali nisu odvojeni, oni su jedno telo.

Evo jedne indijske priče. Sedam luda našlo se u jednom selu na velikoj proslavi. Kasno noću, vraćali su se kući pijani i još luđi. Počela je kiša, pa su se sklonili pod jedno drvo. Ujutro, probudili su jedni druge kuknjavom. Jedan prolaznik upitao ih je šta se događa. „Zaspali smo pod ovim drvetom i tokom noći smo izmiješali ruke i noge, tako da sad ne znamo staje čije!" Onda je prolaznik rekao: „Lako ćemo to rijesiti!" Otkinuo je trnovitu granu i ubo jednu nogu, a njen vlasnik je rekao: „Jao!" „Dobro je", konstatirao je prolaznik. „Ova noga je tvoja!" I tako je nastavio, sve dok se lude nisu razdvojile.

Kada se neko povredi a ja uzviknem: „Jao!" nešto se dogodilo. Poistojvetio sam se s njim; ljubav postaje poistovećenost. Možemo li nešto učiniti da bismo zadobili takvu milost? Ne, to je dar. Sve što možemo učiniti je da se pripremimo. Možda ne vjerujete; međutim, kad biste samo slušali i gledali, ili osjećali i stupali u dodir sa samim sobom, stigli biste do tišine i stvari bi vam se otkrile. Sve što možemo da učinimo je da pripremimo teren. Ako radite ovu vježbu koju sam vam preporučio, bićete pripremljeni da primite ovu milost.

Jednog dana - zaista se nadam - biće vam podarena.

Svako ko praktikuje vježbe spomenute u ovoj knjizi doći će do dobrih rezultata, ali ljubav kao poistovećenost samo Bog može dati.

Bog je Nepoznato, Bog je Tajna, Bog je Ljubav. Zato, kada volite, vi postajete učesnici božanskog i milosti.

U ovom svijetu tako naopake i podozrive svijesti možete li zamisliti bolju stazu koja vodi Bogu?