Da biste bili sretni, odbacite svoje želje ili ih promenite u skladu sa svešću o njihovoj ograničenoj vrijednosti.

Zadovoljavanje želja donosi olakšanje i ugodnost, ali ne i sreću.

Mislite na nešto što intenzivno želite. Ispitajte svaku od tih želja ponaosob i upitajte sebe: „Šta bi se dogodilo kad bih mogla da budem sretna a da pri tom ne zadovoljim nijednu od ovih želja?"

Zar to ne bi bilo čudesno?

Postanite svjesni činjenice da postoje mnoge osobe zaista sretne iako su bez tih stvari ili osoba koje vi tako strasno želite.

Sada recite svakoj od tih poželjnih stvari ili osoba: „Iskreno mi je stalo da budem sretna bez vas, jer vi niste moja sreća". Ne možete dozvoliti sebi da živite s lažnim poistovećivanjima; spoznajte da su one samo sklonosti vašeg uslovljenog „ja".

Komentar:

U ljudskoj prirodi ne postoji nijedna urođena težnja za veličinom, težnja da budemo iznad ostalih, da nas smatraju boljim od drugih. Potreba za popularnošću, slavom, uspjehom, simpatijama drugih je nešto što sami izazivamo. Jedini urođeni impuls ljudske prirode je potreba da budemo slobodni, slobodni od mučne želje da budemo važni i popularni, da ostvarimo uspeh, da izazivamo simpatiju. Kada se otarasimo potrebe za nagradom i aplauzom, stičemo slobodu koja nas uzdiže kao Božje sinove i kćeri; to je sloboda dostojna stanja u kome se nalazimo.