Firentinski (Sedamnaesti sveopći) sabor 22. studenoga 1439. proglasio je: „Drugo svetootajstvo je potvrda; njegova tvar je krizma učinjena iz ulja (koje označava sjaj savjesti) i balzama (koji označava dobar glas), posvećena od biskupa.” Oblik [obrazac] pak je: ‘Označavam te znakom križa i potvrđujem te krizmom spasenja u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.’

Redoviti podjelitelj je biskup. Premda ostala pomazanja može činiti obični svećenik, ovo treba izvesti samo biskup, jer se samo o apostolima, koje zamjenjuju biskupi, čita da su polaganjem ruku podjeljivali Duha Svetoga, kao što nam to daje na znanje čitanje Djela Apostolskih koja (8, 14-17) govore: ‘Kad su apostoli u Jeruzalemu čuli da je Samarija prigrlila Božju riječ, poslaše k njima Petra i Ivana. Oni siđoše i pomoliše se za njih da bi primili Duha Svetoga. Jer još ni na koga od njih ne bijaše sišao; bijahu samo kršteni u ime Gospodina Isusa Krista. Tada polagahu ruke na njih i oni primahu Duha Svetoga.’ Umjesto toga polaganja ruku u Crkvi se podjeljuje potvrda. Ipak se čita da je nekada, po odobrenju Apostolske Stolice, zbog razumna i hitnog slučaja, običan svećenik podjeljivao ovaj sakrament potvrde, (pomazujući) krizmom koju je posvetio biskup.

Učinak pak toga svetootajstva je, da se u njemu daje Duh Sveti za ojačanje, kao što je dan apostolima na Duhove, kako bi naime kršćanin odvažno ispovijedao Kristovo ime. Zbog toga se krizmanik pomazuje na čelu, gdje je sjedište straha, kako se ne bi stidio ispovijedati Kristovo ime, posebno pak njegov križ, koji je prema Apostolu, Židovima sablazan a poganima ludost [Prva Korinćanima 1, 23]; zbog toga se i označava znakom križa.“