Upisao:

tonimir

27. siječnja 2013.

OBJAVLJENO:

PROČITANO

761

PUTA

OD 14.01.2018.

Dobro došli

U petak 3. svibnja 1991. Papa je u privatnu audijenciju u dvorani Klementina u Vatikanu primio skupinu 70 du- brovačkih hodočasnika, Katedralne madrigaliste i Ženski crkveni pjevački zbor Marija. Ulazeći, hodočasnicima se pridružio u pjevanju pjesme Krist na žalu koju je sam napi- sao, a potom je rekao: Dobro došli!

Dobro došli

U petak 3. svibnja 1991. Papa je u privatnu audijenciju u dvorani Klementina u Vatikanu primio skupinu 70 du- brovačkih hodočasnika, Katedralne madrigaliste i Ženski crkveni pjevački zbor Marija. Ulazeći, hodočasnicima se pridružio u pjevanju pjesme Krist na žalu koju je sam napi- sao, a potom je rekao:

Dobro došli!

Don Stanko Lasić je Papi predao štolu, ručno izveze- nu konavoskim vezom, i govor u kojem mu „zahvaljuje za svagdanju molitvu i osobno trajno zalaganje za mirno rješenje krize u našoj zemlji. Dok nam Domovina krvari došli smo na grob apostolskoga prvaka Petra moliti za mir Hrvatske. Prije punih 13 i pol stoljeća Hrvati su se, kako prenosi Konstantin Porfirogenet, ‘zakleli sv. Petru da ne će nikada provaljivati u tuđe zemlje niti ondje ratovati, nego da će živjeti u miru sa svima koji to budu htjeli. A od pape Agatona su za to dobili molitvu da će se za njih boriti i na pomoć im biti Bog Hrvata kad god drugi narodi provale

Papa s Dubrovčanima u dvorani Clementina u Papinu domu u Vatikanu 3. svibnja 1991. Snimio Arturo Mari.

Dubrovčani s Papom u dvorani Clementina 3. svibnja 1991. Snimio Arturo Mari.

na hrvatsko zemljište’. Dubrovnik je bio miljenik papa, a dubrovački nadbiskup postao je papa Pio IV. Očekujemo, Sveti Oče, da ćete prigodom Vašega, nadamo se što skori- jega posjeta Hrvatskoj, okruniti tu vezu pohodom našemu gradu Dubrovniku.“

Sveta Stolica čini sve da se okonča rat

U pismu Papi od 26. rujna 1991. dubrovački ratni biskup Želimir Puljić ističe: „Ovaj kraj do sada nije bio napadan. Međutim, zadnjih dana učestale su oružane provokacije s granica Crne Gore i Hercegovine kamo su stigle tisuće vojnika i pričuvnika iz Srbije i Crne Gore. Suočeni smo sa strašnom razornom silom savezne vojske koja ruši tolike bolnice, crkve i škole u Hrvatskoj, bojimo se da bi jednoga, ne dalekog dana, i ovaj grad mogao postati predmet rušenja militantnih i terorističkih sila. Zadnjih smo dana odsječeni na kopnu i na moru. već tri tjedna ne održava se nastava u školama po našim mjestima zbog straha od vojnoga napada. Narod živi u užasnoj uzrujanosti od straha i nepovjerenja.“ Vatikanski ministar vanjskih poslova u Papino ime odgovara biskupu Puljiću 11. listopada 1991.

Prečasna Preuzvišenosti!

Čast mi je potvrditi primitak pisma koje je Vaša prečasna

Preuzvišenost uputila Svetome Ocu telefaksom 26. rujna

ove godine.

Sveti Otac je s dubokom boli pročitao sve što je Vaša

Preuzvišenost napisala i s Vama dijeli Vaše strahove i nade.

Na žalost, susljedni događaji potvrđuju kako rat ne štedi ni osobe, ni crkve, ni gradove ni svjedočanstva prošlosti. Kao što znate, Sveta Stolica sa živim zanimanjem prati razvoj stanja i čini sve da se okonča rat i da se postigne međuna- rodno suglasje o priznanju neovisnosti Hrvatske, Slovenije i drugih republika koje to zatraže. Nadamo se da će posljed- nje inicijative o učinkovitom prekidu vatre konačno uspjeti.

Budite uvjereni da Vas se sjećam u molitvama za žrtve tolikog nasilja i srdačno Vas pozdravljam.

Jean-Louis Tauran, v. r.

Zajednički molimo mir za Hrvate

Papa je 26. listopada 1991. primio hrvatske majke koje su došle u Rim tražiti pomoć za svoje sinove i rekao im:

Drage sestre u Kristu, došle ste u Rim da bi izrazile svoju bol i svoj prosvjed protiv nepravedna i okrutna rata koji bije vašu Domovinu, te da istodobno zahvalite Papi za sve što je do sada učinio za mir. Poznato vam je da svednevice u svoje molitve uključujem patnje svih majki koje oplaku- ju svoju poginulu ili ranjenu djecu, patnje izbjeglica, kao i onih koji, na jedan ili drugi način, osjećaju posljedice toliko puta sprječavana i osuđivana rata. Znani su vam i svi pot- hvati koje je ovih mjeseci poduzela Sveta Stolica da bi se ostvarile težnje vaših naroda za pravdom i slobodom.

Iako pozivi i dosadašnja nastojanja nisu još uvijek uro- dili željenim plodom, ne smijemo gubiti nadu! Molimo još

više da bi milosrdni Gospodin taknuo srca odgovornih za tu veliku katastrofu, učinio ih pozornima na krik boli tolikih nevinih, pomogao im da shvate da je taj rat beskoristan, te ih potakne na poštivanje više puta potpisanih obveza za skončanje oružanoga nasilja. Zajednički molimo Mariju, Majku Žalosnu, da isprosi mir za Hrvate i sve narode te ljubljene jugoslavenske zemlje. Posebno danas molimo za stanovnike Dubrovnika koji podnose tako teška iskušenja. S tim osjećajima zazivam na vas, na vašu Domovinu i na sve republike Jugoslavije, blagoslov svemogućega Boga.

Solidaran s patnjom čitave Dubrovačke biskupije

U pismu Papi od 24. listopada 1991. dubrovački ratni

biskup Želimir Puljić je istaknuo: „Ovo je krik biskupa koji traži pomoć u ime tolikih izmučenih pojedinaca ovim be- skorisnim ratom. Tražim pomoć da se zaštite ljudi i kul- turno blago koje je baština cijeloga svijeta. Ne uspijevam razumjeti zašto Zapad dopušta ovu vrstu okupacije?! Zašto se ne osigura stvarni prekid vatre?! Sve sam uvjereniji da bi vojskovođe savezne vojske poštovali sporazume samo pred jačom silom (primjerice Šestom američkom flotom). Inače će ostati trajan sukob koji sve više sliči na borbu Davida s Golijatom. Sveti Oče! Stanje u mojoj Biskupiji i u gradu Dubrovniku više je nego dramatično. Tisuće je izbjeglica iz svojih župa s granice s Crnom Gorom i Hercegovinom; od- sječenost od svijeta s kopna i s mora, bez vode, bez struje, bez telefona, bez mogućnosti da se pribave ljudima najnuž- nije stvari. Kao da smo taoci vojne sile. Osobno se osjećam

kao u zatvoru, lišen slobode kretanja i mogućnosti da izgo- vorim riječ prosvjeda ili obrane (novinarima je zabranjen pristup u Dubrovnik).“

Državni tajnik Njegove Svetosti u Papino ime odgovara

biskupu Puljiću 5. studenoga 1991. (izvornik na talijan- skom).

Prečasna Preuzvišenosti!

U pismu od 24. listopada ove godine Vaša je prečasna

Preuzvišenost očitovala Svetome Ocu duboku bol i veliku

zabrinutost za sudbinu stanovnika Dubrovnika što ga već

mjesec dana opsjeda savezna vojska koja pristup Gradu pri-

ječi čak i humanitarnoj pomoći. To sve puku stvara nečuve- ne poteškoće. Istodobno ste izrazili prosvjed zbog bombar- diranja kojima je Dubrovnik izložen. Ona, osim što uzro- kuju mrtve i ranjene, prijete uništenjem umjetničke baštine neprocjenjive vrijednosti za čitavo čovječanstvo, stavljene pod zaštitu UNESCO-a.

Želim Vas uvjeriti da je Sveti Otac očinski solidaran s patnjom Vaše Preuzvišenosti i čitave Dubrovačke biskupije koja, kao i druge hrvatske biskupije, trpi posljedice ovoga strašnog rata. Sveti se Otac osobito pridružuje glasu me- đunarodne zajednice u osudi opsade Dubrovnika i pozivu saveznoj vojsci da prekine neprijateljstva i dopusti protok pomoći pučanstvu. Sveti Otac još jednom upućuje poziv da se obustavi upotreba sile u Hrvatskoj i u drugim jugosla- venskim republikama, kako bi sve strane učinkovito sura- đivale s međunarodnim predstavnicima na putu pregovora radi uspostave pravednog mira u regiji.

Molim Vašu Preuzvišenost da prenesete riječi ohrabrenja i nade svećenicima, redovnicima, redovnicama i vjernicima Vaše biskupije na koju Njegova Svetost od srca zaziva Bož- ji blagoslov i Gospinu zaštitu.

kardinal Angelo Sodano, Državni tajnik, v. r.

Osuđujem i vapim s cijelim narodom koji trpi

Papa hodočasnicima na općoj audijenciji u Vatikanu 13.

studenoga 1991.

Dragi vjernici iz Hrvatske, srdačno vas pozdravljam! Žalosne vijesti što stižu svednevice iz vaše domovine i da- lje duboko žaloste moje srce. Krik boli i straha što se uzdiže iz Hrvatske ne može i ne smije ostaviti ravnodušnim ni jed- noga kršćanina ili čovjeka dobre volje. Posljednjih je dana došlo do nečuveno žestokih napada u cijeloj Hrvatskoj, a posebice protiv Dubrovnika i Vukovara. U Dubrovniku su, među ostalim, pogođeni hoteli i bolnice pune prognanih i ranjenih. S tom agresijom treba prestati! Združujem svoj glas osude i vapaja s cijelim narodom koji trpi i umire, i s glasom svih onih u svijetu koji s užasom žale zbog ratnih grozota Hrvatskoj. Molim saveznu jugoslavensku vojsku da poštedi život golorukih građana i da zaustavi razoritelj- ski bijes protiv privatnih stanova i javnih zgrada, od ko- jih su neke od neprocjenjive umjetničke vrijednosti. Me- đunarodna zajednica ne može prihvatiti da nasilje postane sredstvo za rješavanje sporova među narodima, da se trajno gaze najosnovnija pravila ponašanja što su zajamčena i me- đunarodnim ugovorima i sporazumima. Valja stati na kraj toj tragediji koja obeščašćuje Europu i svijet. Neka Sve- mogući Bog dade svima svoj mir i svoj blagoslov. Hvaljen Isus i Marija!

Stanovnici Dubrovnika su tako teško kušani

Osmi studenoga 1991. ratni dubrovački gradski župnik napisao je Papi sljedeće pismo:

Sveti Oče,

Pišem Vam iz najvećega zatvora na svijetu u kojem stra- dava 60.000 ljudi. Pišem u ime pedeset svećenika koji su ovdje zatočeni sa svojim pukom. Neprijatelj je zauzeo i po- rušio najveći dio naše Općine i došao pred sama gradska vrata zaprijetivši u više navrata da će ući u Grad ako mu se ne preda. Nastradali su mnogi kulturni spomenici, a spa- ljene su i neke crkve. Poginulo je više od 50 osoba, 260 je zarobljeno, a više od 20.000 prognano iz svojih domova. Grad je napadnut u više navrata najtežim naoružanjem iz zraka, s mora i kopna. Na širem području grada pogođeni su i porušeni hoteli puni izbjeglica, razni privredni objekti, škole, dječji vrtići, pošte, bolnice i mnoge obiteljske kuće između kojih i nova biskupova rezidencija. Napadnuta je i pogođena s više granata i sama stara gradska jezgra.

Grad je već 38 dana bez vode, struje i komunikacija, a

zalihe hrane vrlo su oskudne.

Sveti Oče, imao sam sreću desetak puta pružiti Vam ruku i čuti Vaše tople riječi: „dragi moji Hrvati“. Zadnji put je to bilo početkom svibnja kad ste u posebnu audijenciju primili

70 Dubrovčana. Molim Vas da uza sve ono što ste do sada učinili za Hrvatsku, danas uložite poseban napor kako bi se zaustavio rat protiv Hrvatske. Vaš je veliki prethodnik jednom davno zaustavio onoga osvajača koji je porušio Europu i prozvan „bičem Božjim“. Ako se Europa i svijet i

danas u Rimu ne uspiju dogovoriti i pronaći pravo rješenje pa tako produže našu agoniju, molim Vas da Vi same stane- te ispred ovoga najnovijeg „biča Božjeg“ Europe. Najbolje ćete to učiniti ovdje u tisućgodišnjoj prijestolnici slobodne Europe, Dubrovniku. Znam da Vam ne nedostaje hrabrosti, nas ovdje samo hrabrost može spasiti.

Uz izraze sinovskoga poštovanja i zahvalnosti iz Grada- zatvora

don Stanko Lasić, katedralni župnik

Vatikanski ministar vanjskih poslova u Papino mu je ime odgovorio (izvornik na talijanskom):

Iz Vatikana 28. studenoga 1991. Velečasni gospodine,

Žurnom porukom od 8. studenoga ove godine Vaše je

gospodstvo zamolilo Svetoga Oca da se zauzme da se okonča okrutni rat koji pogađa Hrvatsku, a posebno Vaš voljeni grad Dubrovnik.

Želim Vas uvjeriti da je Vaš poziv prenesen uzvišeno- me Naslovniku. Zasigurno ćete imati saznanja o najnovi- jim pozivima na mir koje je Njegova Svetost uputila svim stranama u sukobu i odgovornim političarima, a posebno u korist bespomoćnoga pučanstva. Sveta Stolica ne prestaje promicati, kanalima koji joj priliče, sve što dopušta da se pomogne onima koji su tako teško pogođeni sukobom i da se postigne dugotrajno rješenje za sadašnju krizu.

Jamčeći Vam spomen u molitvi, posebice za stanovnike Dubrovnika koji su tako teško kušani, s osjećajima izvrsno- ga poštovanja ostajem

Vašem gospodstvu odani

Jean Louis Tauran, tajnik [za odnose s državama

Državnoga tajništva Svete Stolice], v. r.

Svetište hrvatske kulture i oaza slobode

Sveta Stolica je 13. siječnja 1992. priznala Hrvatsku, a

8. veljače 1992. uspostavila s njome diplomatske odnose te je tom prigodom priopćila.

Najava uspostave diplomatskih odnosa između Svete Stolice i Republike Hrvatske pruža prigodu za podsjećanje na pojedine važnije povijesne trenutke toga ljubljenog na- roda i njegovih odnosa s Apostolskom Stolicom. … Potreb- no je spomenuti i vrlo prisne odnose između Svete Stolice i Dubrovačke Republike koja je očuvala neovisnost od 1358. do 1808. kad ju je Napoleon dokinuo. S jedne je strane, naime, Dubrovnik, svetište hrvatske kulture i oaza slobode, imao poslanike kod Petrove Stolice, a s druge se pak strane Sveta Stolica, da bi štitila katolike u različitim krajevima koji su bili pod otomanskom vlašću, služila uslugama Re- publike čiji su građani, iz trgovačkih razloga, imali slobo- dan pristup u one krajeve.

Iste je misli ponovio Giulio Einaudi, prvi apostolski nuncij u Hrvatskoj, imenovan 29. veljače 1992., prigodom predaje vjerodajnica predsjedniku Franju Tuđmanu 11. svibnja 1992.

Koga zanima više o vezama Dubrovnika i Svete Stolice: Kosto Voj- nović, Crkva i država u Dubrovačkoj Republici, II, Rad JAZU CXXI, Zagreb, 1895., str. 143-147 i 198-205; Anđelko Posinković, Veze papa i Dubrovnika tijekom vijeka, List Dubrovačke biskupije, XXVI (1926.), br. 2; Vicko Lisičar, Program dubrovačkog Senata za doček pape Pija II (1464), Croatia sacra, 5, Zagreb, 1933., str. 97-109; Miho Fabris – Đuro Krečak, Papinstvo, kultura, nacionalnost, Dubrovnik, Dubrovnik, 1933.; Jorjo Tadić, Promet putnika u starom Dubrovniku, Dubrovnik, 1939., str.

171-176; Tomislav Macan, Pape su očinski voljeli Dubrovačku Republiku vjernu Bogu i sv. Petru, Kalendar Gospine krunice 1941., Zagreb, 1940., str. 107-131; Mario Radelj, Program dubrovačkog Senata za doček pape

Pija II. godine 1464., Zvonimir (Zagreb), I (1990.) 2, str. 14; Josip Lučić, Dubrovnik u očekivanu dolaska pape Pija II. (1464), u: Vatikan i Dubrov- nik, ur. Želimir Puljić, Dubrovnik, 1994., str. 25-46; Ilija Matić, Diplo- matski odnosi Dubrovnika sa Svetom Stolicom, u: Vatikan i Dubrovnik, Dubrovnik, 1994., str. 47-60; Đuro Krečak, Sveta Stolica i Dubrovnik, u: Vatikan i Dubrovnik, Dubrovnik, 1994., str. 185-190; Zoran Perović, Dubrovačka Republika i Sveta Stolica, Dubrovnik, 2003., 62 str.

Kršćanski duh može izliječiti duboke rane

Pismo Državnog tajnika Svete Stolice dubrovačkom bi-

skupu Želimiru Puljiću od 27. ožujka 1992. (izvornik na talijanskom).

Prečasna Preuzvišenosti!

Primio sam pismo od 2. ovoga mjeseca kojim Vaša pre- časna Preuzvišenost zahvaljuje na djelovanju Svetoga Oca i Svete Stolice u promicanju traženja rješenja jugoslavenskoj krizi i izvješćuje o teškim uvjetima u kojima se nalazi Vaša voljena biskupija.

Premda državna neovisnost ne će moći razriješiti sve po- litičke i društvene probleme, i premda je još dug put do bratskoga suživota među tim narodima, ne dvojim da će Crkva, pod hrabrim poticajima svojih pastira, znati dati hr- vatskome narodu onaj osjećaj istinskoga kršćanskog duha koji jedini može izliječiti njezine duboke rane.

Izražavam žarke želje za duhovni rast i ljudsku dobrobit Dubrovačke biskupije, moleći Gospodina da podupre sve u obnovi zgrada i, što je najvažnije, mjesnoga zajedništva.

Koristim prigodu da Vam potvrdim izraze dubokoga po- štovanja.

Vašoj prečasnosti Preuzvišenosti odani

kardinal Sodano, v. r.

Papa se rukuje s Dubrovčanima u bazilici Sv. Petra 23. VI. 1993. Snimio Arturo Mari.

Molimo za pravi mir svim narodima Balkana

Papa vjernicima iz Dubrovnika na općoj audijenciji u

Vatikanu 13. svibnja 1992.

Srdačno pozdravljam sve članove dubrovačkog dječjeg zbora Mali raspjevani Dubrovnik. Predragi, došli ste u Rim iz voljenoga grada Dubrovnika da bi, pjesmom i molitvom, izrazili želju svoga hrvatskog naroda da živi u slobodi i miru. U ovim, dramatičnim trenutcima punima boli i pat- nje, kako za sam Dubrovnik i njegovu okolicu, tako i za druge krajeve Hrvatske, te Bosne i Hercegovine, u kojima imate rodbinu i prijatelje, nastavite zajedno sa mnom mo- liti za pravi mir svim narodima na Balkanu. Položite svoju nadu u svemogućeg i milosrdnog Boga, Oca svih ljudi. On neka vas sve blagoslovi i vodi na kršćanskom putu izgrad- nje boljeg i pravednijeg svijeta. Hvaljen Isus i Marija!

Vjeru i kršćanski život hranite sakramentima i molitvom

Papa hodočasnicima i studentima iz Dubrovnika na op- ćoj audijenciji u Vatikanu 6. travnja 1994.

Od srca pozdravljam sve hrvatske hodočasnike. Dobro došli! Posebno se obraćam studentima Teološko-katehet- skoga instituta u Splitu i odjela u Dubrovniku. Predragi, služba na koju se pripravljate vrlo je važna za Crkvu i druš- tvo i zahtijeva zajedništvo s biskupima i svećenicima. Da bi ta služba bila djelotvorna, potrebno je vaše dosljedno kršćansko življenje i duboka vjera koje valja hraniti sakra- mentima i molitvom. Neka vas sve blagoslovi Bog. Hvaljen Isus i Marija!

Uzdignut iz kršćanskoga puka

Dubrovačke biskupije

Pismo Memores hoc o pedesetoj obljetnici misništva bi- skupstva Iva Gugića (izvornik na latinskome).

Časnome bratu Ivu Gugiću, kotorskome biskupu.

U zadnje smo se doba sjetili Tebe, časni brate, pa po- najprije Tebi, a ujedno i svekolikoj Kotorskoj Crkvi ovim pismom ukratko želimo posvjedočiti Naše osjećaje o Tebi u prigodi veseloga događaja Tvoga života za koji vidimo da se po Božjem dobročinstvu približava.

Trinaestoga, naime, dana skoroga mjeseca kolovoza navršava se pedeset godina kad Te je iz kršćanskoga puka

Tvoje rodne Dubrovačke biskupije Bog uzdigao i odredio za sveto služenje u svome vinogradu za što si jednom zau- vijek primio svećenički red Krista Gospodina, kojeg si me- đutim napunio biskupskim ugledom i dostojanstvom.

Da među tolikim zbivanjima ta eto Tvoja obljetnica, spo- minjanja vrijedna, ne bi prošla bez znaka Našega posebnog pozdrava i dobrohotnosti, iz sve Ti duše danas pišemo če- stitku o tom čašćenom polazištu Tvoga životnoga tijeka, o dugome trajanju Tvoga služenja, najprije među tvojim du- brovačkim pukom kojem si 17 godina služio kao svećenik na Lapadu, zatim ondje i u Trogiru 22 godine kao pomoćni biskup te konačno jedanaest plodnih godina kao kotorski duhovni pastir i ravnatelj katoličkoga života i djelovanja.

Ovim Našim čestitarskim riječima želimo se združiti sa svima onima koji su Te upoznali kao pastira kroz ovih du- gih pedeset godina i koji će vidjeti Tvoje sadašnje pastir- ske pothvate. Zajedno s čestitkama, časni brate, upućujemo molitve božanskome Otkupitelju da ispuni nebeskom svje- tlošću i razveseli zlatni jubilej Tvoga svećeništva, a Tebe čuva u budućim godinama. U zalog toga Tebi i Tvojima obilno podjeljujemo Naš apostolski blagoslov.

Iz Vatikanskoga grada, dvadeset četvrtoga dana mjeseca lipnja godine 1994., šesnaeste Našega papinstva.

Ivan Pavao II., v. r.

Ratna su siročad nedužni svjedoci ratnih grozota

Papa gimnazijalcima i profesorima iz Hrvatske i djeci iz Bosne i Hercegovine na općoj audijenciji u Vatikanu 31. kolovoza 1994.

Srdačno pozdravljam dubrovačke gimnazijalce i skupinu profesora iz Valpova. Na poseban pak način pozdravljam vas, draga hrvatska djeco, ratna siročadi, koja dolazite iz Bosne i Hercegovine i nevini ste svjedoci ratnih grozota u vašoj domovini. Blagoslivljam sve vas ovdje nazočne i vaše najmilije. Hvaljen Isus i Marija!

Tko se ne sjeća Vukovara i Dubrovnika?

Iz Papina govora na svečanosti dočeka u međunarodnoj zračnoj luci u Zagrebu 10. rujna 1994. u 17.30

5. Gospodine Predsjedniče, u svojoj ste dobrodošlici spomenuli nedavne događaje koji se odnose na Hrvatsku. Događaj posebne važnosti zbio se je godine 1992., kada su slom komunističkog režima, proglašenje suverenosti Hr- vatske i međunarodno priznanje koje je uslijedilo, prvi put u više od tisućljetnoj povijesti hrvatskog naroda, omogući- li razmjenu diplomatskih predstavnika između Hrvatske i Svete Stolice.

Nažalost, strašne patnje zbog sukoba koji još uvijek stva- ra duboke rane u ovoj zemlji, zasjenile su tu radost. Tko se ne sjeća Vukovara, Dubrovnika, Zadra i tolikih drugih gradova i sela zahvaćenih ratnim vihorom? Stišavši se u Hrvatskoj, rat je zatim, nažalost, planuo u susjednoj Bosni i Hercegovini. Toliko je nedužne krvi proliveno! Toliko je suza oblilo lica majki i djece, mladića i staraca!

Sveta Stolica, služeći se svim raspoloživim sredstvima, nastavlja zalagati se za svladavanje postojećih napetosti i za uspostavu pravde i mira na cijelom Balkanu. Iako težak, trud na uspostavi mira sveta je dužnost svakoga vjernika.

Mir je uvijek moguć ako ga se iskreno želi.

Dubrovački katedralni zbor s Papom 10. I. 1996.

Da bi se mir mogao graditi na temeljima pravde i isti- ne, treba ga, prije svega, isprositi od Gospodina. Zbog toga sam u siječnju 1993. u Asiz pozvao katolike i predstavnike drugih kršćanskih zajednica i nekršćanskih religija, a ove sam godine potaknuo da se održi slična služba Božja u ba- zilici Sv. Petra na svršetku Tjedna molitve za kršćansko je- dinstvo.

Molitvu, međutim, mora pratiti velikodušno nastojanje

ljudi dobre volje. Treba promicati kulturu mira, koja se na- dahnjuje osjećajima snošljivosti i opće solidarnosti. Ta kul- tura ne odbacuje zdravo domoljublje, ali ne upada u napast nacionalističkih pretjerivanja i isključivosti. Ona je kadra odgojiti velika i plemenita srca, koja znaju da se rane uzro- kovane mržnjom ne liječe zlopamćenjem, nego lijekom str- pljenja i melemom oprosta: oprosta koji valja tražiti i dati, poniznom i nesebičnom velikodušnošću.

Bez te kulture mira, rat uvijek ostaje u zasjedi te vreba i ispod pepela krhkih primirja. S kršćanskom nadom želim, i u ovom, svečanom trenutku, bolno zavapiti: neka konačno prestane govor oružja i neka se srca otvore zanosnoj zadaći izgradnje mira!

Stoga želim da oni koji su odgovorni za javnu vlast ove plemenite nacije, ohrabreni potporom međunarodne zajed- nice, uvijek slijede miran put u pronalaženju rješenja teških i osjetljivih, a još uvijek neriješenih pitanja, kao što su ona koja se odnose na uspostavu suverenosti na cijelom nacio- nalnom teritoriju, povratak izbjeglica, te na obnovu onoga što je ratom porušeno.

Znajte u Kristovoj riječi naći svjetlost i snagu

Na kraju govora 11. rujna 1994. u zagrebačkoj zračnoj luci prigodom prvoga odlaska iz Hrvatske Papa je naveo stihove isusovca Petra Perice, mučenika s Dakse, iz pjesme Zdravo Djevo.

6. I vi, Hrvati, koji danas živite, možete računati na sna- gu koja dolazi od vjere. U ovome trenutku, kad se ponovno vraćam u Vatikan, sa sobom, kao uspomenu, nosim vaša lica, vaše oči u kojima sam čitao žarku želju da se sadašnji- ca popravi i da budućnost procvjeta.

Svima, posebno mladeži, još jednom dovikujem: budite hrabri! Kao što su vaši pređi imali snage izdržati sve teš- koće utječući se bogatstvu vjere, tako i vi, kršćani Zagreba

i Hrvatske, znajte uvijek naći u Kristovoj riječi svjetlost i snagu za građenje svoje budućnosti.

Tu svoju želju povjeravam zagovoru Djevice, koju vi u pjesmi zazivate ‘Naša Majko, naša zoro zlata’: neka Ona prati svaku vašu težnju, neka vas Ona utješi i neka podrži svakog pojedinca na njegovu trnovitom putu.

Neka vas prati i moj blagoslov, koji od srca podjeljujem vama, ovdje prisutnima, vašim dragima i svim sinovima dragoga hrvatskog naroda.

Bog blagoslovio Hrvatsku!

Kršćani, preuzmite odgovornost za društvo

Papa hodočasnicima na općoj audijenciji u Vatikanu 21. lipnja 1995.

Dragi hodočasnici iz Splita, Zagreba, Rijeke, Dubrov- nika i drugih mjesta Hrvatske, od srca vas pozdravljam. Dobro došli! Posebno želim spomenuti skupinu profesora iz Orahovice i djelatnike Hrvatskoga Crvenog križa. Žarko želim da ovo hodočašće ojača vašu vjeru i vašu savjest od- govornosti koju katolici imaju za razvoj i rast društva pro- žeta ljudskim i kršćanskim načelima i vrijednostima. Svima udjeljujem apostolski blagoslov. Hvaljen Isus i Marija!

Rastite u vjeri, zalažite se u društvenomu životu

Papa dubrovačkome Katedralnom zboru na općoj audi- jenciji u Vatikanu 10. siječnja 1996.

Srdačno pozdravljam nastavnike iz Bedekovčine i Ka- tedralni zbor iz Dubrovnika. Predragi, uz želju da vam ovo hodočašće na grobove svetih apostola Petra i Pavla bude novi poticaj na rast u vjeri i na zalaganje u društvenom životu, vrlo rado udjeljujem apostolski blagoslov svakomu od vas i vašim obiteljima. Hvaljen Isus i Marija!

Hvala na listu Naša Gospa

U pismu don Stanku Lasiću Papa 4. svibnja 1996. zahva- ljuje na darovima.

Velečasni Gospodine,

Svetom Ocu ste prigodom Njegova redovitog tjednog susreta s hodočasnicima dne 10. siječnja ove godine, za- jedno s članovima Katedralnoga zbora, u znak svojega po- štovanja, darovali primjerak župskoga lista ‘Naša Gospa’ i kalendar za 1996. urešen slikama dubrovačkih oltarā.

Sveti Otac od srca zahvaljuje na tome ljubaznom činu i poglavito na osjećajima koji su ga nadahnuli te istodobno za Vas i za članove Katedralnoga zbora od Boga moli obilje nebeskih darova i milosti i svima vrlo rado udjeljuje apo- stolski blagoslov koji proširuje i na sve obitelji Vaše kate- dralne župe.

Sa svoje strane koristim prigodu da Vas, uz dužno pošto- vanje, od srca pozdravim. Uvijek odani u Kristu Isusu

† Giovanni Battista Re, zamjenik za opće poslove

Državnoga tajnika　