Rodno ognjište 

 

Rodno mjesto...

ne posjećujem ga često,

a kada ga posjetim

posebnu nostalgiju osjetim.

Nešto iznutra me podsjeti

kakva se energija osjeti

kad se prošlosti prisjetim

nadahnuće osjetim

za svim lijepim iskustvima

roditeljskim uputstvima

kako se pošteno živi

i kako se prirodi divi.

Gledam staru kuću

napuštenu u bespuću

koja je nekad vrvila životom

i skladnom prirodnom ljepotom.

Sad joj je ostala samo priroda

stara porušena ograda

po koji neokopani cvijet u njenim granama

i napuštena ljepota u brdovitim stranama.

Gledam stara ne podrezana stabla,

a na kući brojevna tabla

pokazuje da se tu živjelo nekada,

a sada...

samo...puteljci zarasli,

a grmovi divlji odrasli

drugačije plodove daju,

kao da znaju...

da nitko pored njih neće stati

da nitko neće njihove plodove brati..

niti za njih znati...

kad svojim cvijetom miris šire

očekujući nježne ljudske dodire.

Gledam tu sliku...

 zamišljam drugačiju priliku.

Vidim smijeh i veselje

ispunjene životne želje

radost na licima ukućana

mirisne oaze procvetalih grana.

Nostalgični san u sada me vraća,

a uzdah tužnom dušom plaća

osjećaj koji se u meni širi

koji mi šalju, rodnog ognjišta dodiri...