26 rujan 2012

Samokontrola u djelovanju

 

Na što se čovjek obvezuje

kad samokontrolu u djelovanju upražnjuje?

Kontrolirati sam sebe

i sve svoje potrebe,

kontrolirati osobnost svoju

sve sloj po sloju.

Tu spadaju navike,

 neprilike i prilike,

umjerene riječi

s kojim se tijelo liječi,

nježne emocije

s bilo koje pozicije,

nadgledanje uma

snagom razuma,

slušanje intuicije

i duhovne tradicije,

biranje iz podsvijesti

ispravnih obavijesti,

uspostavljanje s dušom komunikacije

prihvaćanje i toleriranje nacije,

s duhom povezan stalno biti

i kao kroz sito propustiti,

samo najbitnije i najbolje

što za razvoj pruža, kozmičko polje.

To je,.. kao virtuoz na instrumentu biti,

neprestano čula i intuiciju pratiti,

provjeravati gdje se šta događa

i kako koja energija tijelo pogađa.

Tijelo je hram duha

 od usta do trbuha

neprestanu protočnost ima

i tu je potrebno, ama baš sve da štima.

O, moj Bože,

šta sve čovjek može u sebi stvoriti

u umu postaviti,

u srcu osjetiti,

u tijelu provjeriti,

u duši proslaviti..?

Mnogo čovjek može

ispod svoje kože,

svjedočeći iskustva,

birati najbolja uputstva

što ih srce šalje

o onom blizu, dalje i dalje

do god se krug ne zatvori

gdje ne trebaju nikakvi izbori.

Tad se sve samo od sebe kontrolira,

a čovjek više ništa ne bira.

Netko unutra kontrolu ima,

a izvana sve informacije prima

i dok se lijeno dosađuje

sve sortira i prerađuje...

tako lako..

polako..,

kao da ništa ne radi

i nikad mu taj posao ne dosadi.

Gledam tog samokontrolora..

kod njega nema horora,

nikakvih emotivnih previranja,

s lakoćom prihvaća sva moguća stanja...