Zatvorene oči

 

Sneno spuštam umorne kapke.

Slijedi odmor nakon napornog dana.

Dubok uzdah podiže mi grudi,

a neki čudan treptaj...svjetla

iznutra...otvori mi oči...

 Svjetlo biserno prosu svoje strune

na zatvorene kapke novog horizonta,

nepoznatih oblika duginih boja.

Umilnim sjajem

obavijaju mi čelo

vrtlože se...

žuta, zelena, roza, plava,

čitava glava, ispunjena

kao aureola duge

u ljubičasto se pretvara,

kao sjaj mnogobrojnih kristala.

Otvaram oči da vidim...

gdje se kristal nalazi?

Dok svjetlo sobu ispunjava,

kao da kroz mene prolazi.

U zraku lagano talasa,

a blagom toplotom miluje mi obraze.

Jedno...se samnom stapa

u svjetlo ljubičasto...plavo

a ja...zapravo...

kao da niti ne postojim...

samo svojim pogledom

sobni obzor bojim.

Ne drijema moja duša...

Spavati ne želi

dok se pred njom spektar boja

izmjenjuje cijeli.