Pamet se stalno mijenja

Dok poziva ljudska pokolenja

Na ponašanje neko drugo

A ni jedno ne traje za dugo.

 

Onda pamet, mene Tijelo krivi

Što stalno nešto drugo živi

Kao da ne zna što bi htjela

Od silnih svojih započetih djela.

 

Pamet mislima djela stvara

Iskustvom Tijelo umara

Misli da zna što bi htjela

I kako bi dovršila započeta djela.

 

Sve bi ona htjela znati

Svako iskustvo iskušati

Pa zato stvara mnoštvo tijela

Da bi s njima odradila zamišljena djela.

 

Dok Pamet stvori jedno Tijelo

Promijeni se zamišljeno iskustvo cijelo.

I tako Pamet ne zna što radi

Pa proizvodi sve više gladi.

 

Malo je gladna jela

Pa iskustvenog djela

Sve joj služi za hranu,

A Tijelu stalno nalazi manu.

 

Sad je slabo, sad je bolesno,

Pamet se ponaša nasilno, obijesno,

Vičući na Tijelo, kao da je roba

Dok ona hoće sve da isproba.

 

E, Pameti reče jednom Tijelo,

Eto ti pa radi sam svoje djelo.

Da budem prosto ti me tjeraš

Sve što radim stalno mi zamjeraš.

 

Sad ću i „Ja“ malo biti gazda

Da me ne tlačiš svojim željama vazda,

Tlačiš me ne zadovoljstvom svojim

Dok ja jurim za djelima tvojim.

 

Eto ti malo, pa radi sama

Tek toliko da vidiš, što je tama.

Kad se u mraku radi slijepo

Dok ti zadržavaš svjetlo lijepo.

 

Svjetla i ljepote ima na sve strane

A ti hoćeš meni nalaziti mane.

Ja ću u tami  gledati dobro

Znanje sam od tebe odavno pobro'.

 

Slušao sam tebe, reda radi

Prisustvujuć' tvojoj umišljenoj paradi

S tobom u miru želeći da živim

Ponekad ti se malo i divim.

 

Htjeo sam probati tvoju misao

Da bi shvatio djela smisao

Htjeo sam probati osjećaj

Shvatiti predosjećaj.

 

Odlučio sam probati riječi

Da vidim kako se truje i liječi.

Na kraju sam vidio svako djelo

Uz to još i postojanje cijelo.

 

Pametno postade Tijelo

Sve vidje crno i bijelo.

Pameti, pameti, mnogo griješiš

Dok nastojiš zamisli da riješiš.

 

Radi sa sobom što ti je volja

Dosta mi je s tobom nevolja.

Dok zadovoljavaš svoje gladi

Ja ću prisustvovati tvojoj paradi.

 

Ako kojim slučajem raditi nećeš,

Boga mi, umrijet ćeš.

Tako si i ti meni stalno prijetio

Dok si me nesuvislo koristio.

 

Vjerno sam te služio

Dok te nisam skužio.

Sad ti sebe sam služi

Ili moje znanje sa svojim produži.

 

Meni te je za svagda dosta

Neću biti kao ti prosta

Pa da te stalno iskorištavam

Dok glumim da nešto stvaram.

 

Naše stvaranje je pri kraju

Obadvoje živimo u raju

Evo ti pametne obavijesti

Mir je rajsko stanje svijesti.

 

„Ja“ im reče; e, pameti moje

Dirate u nepoznate spokoje...

„Ja“ znam kako treba raditi

U  troje ćemo, bolji svijet graditi...

 

I tako od jednog, postade troje

U pitanje dovedoše sve spokoje

Pamet, tijelo i nepoznato „Ja“ bijelo

Okupiraše postojanje cijelo...