Moja majka imala je tijelo ljubavi,

Nije bilo uzmi ili ostavi...

Jako je voljela svoju djecu

Nikad tu ljubav zaboravit neću.

 

Moja majka je imala tijelo boli

Osjećala je da je, malo tko voli.

Ja sam je nježno, tiho voljela,

Teško sam njenu smrt preboljela.

 

Shvatila sam, van svakih dilema

Podrške i sigurnosti više nema.

I meni je ostalo samo tijelo boli

Koje shvaća, da ga malo tko voli.

 

Ostala sam sa sobom, kao siroče sama

Teško sam se oporavljala od srama,

Kako nisam znala majku poštovati

I s njom prisnije odnose imati.

 

Znam da su je voljela i sva druga djeca

Nije bilo praznika ili sveca

A da nismo bili čisto obučeni,

To je djelo tada, bilo na cijeni.

 

Majka mi je bila vrijedna i dobra žena

Ja sam samo njena, blijeda sjena

Koja pojma nisam imala

Šta je sve moja majka znala.

 

Bila je jako pametna žena

Umorna od rada i često snena.

Radila je mnoga složena djela

I tako joj je prošla vječnost cijela.

 

Bila sam njeno najmlađe dijete

Slušala često njene, pjesme poete

Koje je samo tako, lijepo pjevala,

Tu interpretaciju, nikad nisam spoznala.

 

Odrađivala je savjesno svoj posao

Malo kiji  bi, za sutra ostao.

A i tada nije bila kriva ona

Već neka druga, seoska zona.

 

Pomagala je drugim ljudima

Dok se borila sa mislima

Šta će prije učiniti na djelu

I da nadnicu odradi cijelu.

 

Nije imala ni drva, ni vode,

Niti ikakve osobne slobode.

Bila je kao robinja doma

Ali u njoj, nije bilo loma.

 

Vodila je čvrsto domaćinstvo svoje

Nije djela dijelila na moje i tvoje.

Imala je rijetke trenutke spokoja

Kad sam ja bila „djevojčica moja“.

 

Sva od glave do pete

Bila je seljačko dijete,

A u njoj je bila gospođa skrivena

Lijepa kao Boginja, u zlatu odlivena....