Ili spavam ili sam budna

Često sebi izgledam čudna.

Primam razne informacije

I provodim transformacije.

Sama sa sobom raspravljam

I pitanja razna postavljam.

Kad sam budna, ako ne pazim,

Često svoju riječ pogazim.

A ako samo malo pazim

I ono što ne vidim spazim.

Kako se može vidjeti nevidljivo?

Ono se pomalja od nekud stidljivo,

Kao da hoće da mi kaže

I ono s nekim znanjem raspolaže.

Skreće mi neobično pažnju na sebe

A mene duša od viđenog zazebe

Na neke njegove ispravne izvore,

Voljela bih da mi ne govore,

Pogotovo kad nešto ne vidim

Pa se učinjenog djela postidim.

Često tada pognem začuđeno glavu

I priznam nevidljivom da je u pravu.

Iako njegov identitet ne znam

Ne preostaje mi nego da priznam

Istinu koju mi zbori

Ono glasno nikad ne govori

Samo tiho, šapne mi tu i tamo

Pogledaj malo ovamo...

A tamo slike ni oblika nema

Samo znanje, pospano drijema.