Tvoja duša,još spokojno drijema
jer nadvio sam, nad njom svoje ruke
usta ti od čuđenja, sad nijema
uši u strahu zatvaraš,dosta ti je buke
U tišini,između dva treptaja leptirovih krila
leži pjesma satkana, od zlatnih niti
i zove te iz daljine, jedna vila
svoju besmrtnost,želi u tvoje stihove sliti
Tvoja duša trlja, sanjive oči
na pragu davnih sjećanja,ruže gore
obećao sam davno ,da ću ti doći
čekao sam ,da se u tebi smiri
to ustalasano more
Jer kad nemiri pletu,mreže u duši
i kad te java,iluzijama vreba
sjećanje jedno ,kad te guši
moja ti ruka, najviše treba
irida
bglavac
