Doći će neko tmurno vrijeme,budućnosti neće biti

zašto sijemo to ukleto sjeme,gdje ćemo se pred potomcima našim od stida skriti..?

Sebični u srcu,bježimo u strahu,stazama nekim

što samo u tamu  i i ka propasti vode

zar nismo željni ljubavi..mira i slobode?

Trujemo planetu,dom naš jedini,u nemaru,iako dobro znamo kuda sve to ide...

zagadili smo vode..smećem ugušili dupine..zadimili zrak oko...sebe

pogledajmo se ljudi.iskreno u oči..

potomci će naši, da nas se stide.

Za ljubav planete.,majke naše..i hraniteljice

za vedre i nasmijane oči djevojčice iz Indije

uime svih gladnih.i nesretnih duša na ovoj planeti

zadnja je došla minuta,da nam se srce na ljubav sjeti

da učinimo svatko ono što može.

i pomolimo se srcem,,reknemo smiluj nam se Bože

Jer ova nam je planeta,od predaka dana

a sad krvari..i rane joj sve su veće..

zar ćemo djeci našoj i unucima..

ostaviti za sjećanje...samo plastične vreće

Zar će naslijediti otrovne kiše.i sunce bez sjaja

zemlju koja pod našim postupcima uzdiše..

zar ćemo  se nade odreći..istjerati ih iz raja..