Ponekad me duša odvede

u prolaz između dva svijeta

tu čarobnjaci,uz vatre sjede

i ruža najljepša, miriše i cvjeta

 

 Gdje stražare sjenke noći

a mašta stihove stvara

iz pehara,jedan anđeo  ljubav toči

i duša se sa dušom razgovara

 

Kroz njega,vjetar prošlosti struji

u prolazu,između dva svijeta..

anđeoska pjesma bruji

sa zvijezdama se mjesec šeta..

 

Vilenjaci tu sagradiše svoje dvore

na toj dugoj,nepreglednoj cesti..

tu ,gdje vječne vatre gore

tu ćemo se svi,mi jednom sresti..

 

Kroz taj prolaz,svjetlo nek nas vodi

u njemu zastat ćemo neko vrijeme..

dok se u nama život ne rodi

i začne u nama,neko novo sjeme..