Negdje oko ponoći,
neka me je ruka takla
jesu li to bili čuvari sna
ili je moja duša
predvorja vječnosti
na tren dotakla
Koračala sam dugo
kroz predjele strane
dok su čuvari sna
bdjeli mi uz rame
Probuđena duša
sjala je u tami
donoseći mi svjetlost
i ko da me mami
a kad joj priđoh u nadi
čuvari sna
mi na put staše
rekoše mi grubo
to je carstvo naše
tebe čekaju zemaljski puti
tvoja duša
predjele ove
samo može da nasluti
i o njima samo da sanja
iz noći u noć
u sjetlost ovu da uranja
sve dok se ne sjeti
početka i kraja
sve dok se ne nađe
na vratima raja
irida
bglavac
