Nalazim ih na svakom koraku
samo treba da zastanem
i pretvorim se u trenutak
a zatim pogledam,
u neki skriveni kutak
i uzeti ih,sa lakoćom mogu
ta neotvorena pisma Boga
I čim ih u ruku uzmem
otvaraju se
pred mojim očima sama
svjetlost iz njih
u moju dušu poteče
kao svjetlosna rijeka..
iz mene, netragom.. bježi tama
na svakom koraku
me Božje pismo čeka..
Tad zablis
taju mi oči
Ljubav mi orosi lice
iz njih se milost toči
uzdignem se poput ptice
do oblaka bijelih letim
na krilima od žada..
na Boga,ja se sjetim
iz nekog skrivenog grada..
irida
bglavac
