Pogledam li dole,podamnom zemlja diše

u njoj mnoštvo života spava

sa neba rose,njezine suze,kao kiše

visoka planina,njena je uzdignuta glava

 

Cvjetne livade,prekrasne su haljine njene

glas joj bruji kroz mnoštvo živih bića

šumori u vjetru,pjesma planete-žene

o Ljubavi ona vječno nama priča

 

Geja,božica,majka naša

što divne krajolike oko nas stvara

i svakog dana,nad njom se sunce smije

oči svoje, kroz plave zvijezde otvara

mjesecom žutim,našu maštu grije

Roditeljice naša,

ljepota tvoja,srce nam zanosi

iz njedra tvojih,novi se život stvara

miriše cvijeće,na bisernoj rosi

nisi  mogla nam dati ,većeg dara