Izrael je vrlo brdovito područje. Zato Izraelce susjedni narodi nazivaju i gorštacima.

U mnogim kulturama su planine smatrane mjestom gdje se bogovi s nebesa susreću s ljudima na zemlji.

Zato je hram uglavnom smješten na nekoj uzvisini koja postaje Božjom gorom, mjesto na kojemu su Bog i čovjek jedan blizu drugoga.

 

 

I u Starom zavjetu se izraelski Bog objavljuje na planinama.

Dvije su planine imale osobitu važnu ulogu: Božje brdo u Sinajskoj pustinji i brdo Sion u Jeruzalemu.

 

BOŽJE BRDO

 

 

 

 

Ovdje Bog sklapa Savez sa svojim narodom na dugom putu kroz pustinju i daje mu svoju Toru (zakon, odnosno putokaz) slobode i bratstva.

 

BRDO SION

 

 

Na tom brdu u Jeruzalemu kralj Salomon gradi Jahvin hram.

Tako to brdo postaje prebivalištem izraelskog Boga, u kojem ga se može potražiti.

Zbog toga Izraelćani hodočaste u Jeruzalem na velike svetkovine.

U Knjizi Psalama predajom nam je sačuvano nekoliko hodočasničkih pjesama. (Ps 120 – 134)

 

 

Jeruzalem

 

Budući da su planine smatrane vezom između neba i zemlje, u ravnicama su se gradile građevine u obliku brežuljaka (npr. Zigurati u Mezopotamiji), kako bi se bilo što bliže Bogu i kako bi ga se ondje moglo sresti.

 

 

  

Piramide i obelisci u Egiptu također predstavljaju mala brda.

Tu su mrtvi trebali počivati pod Božjom zaštitom. 

 

 

 

 

Obelisk

 

Pogled na Horeb, brdo Božje objave na poluotoku Sinaj.