KRALJ

 

Nešto prije 1000. g. pr. n.e. labavi plemenski savez prelazi u kraljevinu sa centralističkom vlašću.

To je bila politička nužnost, jer su filistejci imali vojnu prevlast, kojoj Izraelćani nisu bili dorasli.

Kralj se pomazivao svetim uljem, tako se označavala njegova snaga i podrijetlo njegove vlasti.

On ne vlada u svoje, već u Božje ime.

Za svoju je vladavinu odgovoran pred Bogom.

Stoga se kralj nazivao „Božjim pomazanikom“, što na hebrejskom znači „Mesija“, a na grčkom „Christos“.

 

Šaul postaje pravim kraljem.

 

Nakon njega izabran je David.

 

Za Izrael je uvođenje kraljevstva bila važna promjena.

Na Drevnom istoku kralj je Bog u ljudskom liku, koji želi da ga štuju kao Boga, kojemu se mora podčinjavati i služiti mu, a on za uzvrat narodu poklanja zaštitu i život.

U Izraelu je jahve jedini gospodar i kralj.

Izraelćani znaju da ih on ljubi i smatraju sebe zbog toga slobodnim ljudima, s vlastitim dostojanstvom i vlašću, kojima nije potreban gospodar, jer se imaju pokoravati jedino Jahvinoj volji, a on im želi samo dobro.

Stoga su kraljevstvo uveli tek nakon dugog oklijevanja i velikih prepirki.

No kralj se ne proglašava božanstvom, nego ostaje čovjek.

Jedini gospodar ostaje jahve, a kralj je njegov sluga, koji vlada narodom u Jahvino ime i brine se za mir i pravednost.

I on se mora pokoravati Tori.

No samo nekoliko njih slijedi taj ideal.

Većina je kraljeva iz Starog zavjeta bila oštro kritizirana i osuđivana, jer nisu slijedili Toru, pa su postali tirani.

 

Kraljevi će biti tvoji skrbnici, a kneginje im tvoje dojkinje.

Iz 49, 23 

 

 

Pečat izraelskog kralja Jeroboama II (8. st. pr. n. e.).

 

Kraljevi su u susjednim zemljama vladali mnogo prije nego u Izraelu.

 

Seti I, faraon, 18. st. pr. n. e. 

 

Ahiram, kralj Biblosa, 13. st. pr. n e.

 

 

Melishipak II, babilonski kralj, 12. st. pr. n. e.

 

LIK DOBRA VLADARA

 

Neću stavljati pred oči svoje ništa opako. Mrzim čovjeka koji čini zlo: on neće biti uza me. Opako će srce biti daleko od mene; o zlu neću da znadem. Tko kleveće bližnjeg u potaji, toga ću pogubiti. Čovjeka oholih očiju i srca naduta ja ne podnosim. Pogled upravljen k vjernima na zemlji, da sa mnom stanuju.

Ps 101, 3 - 6