GRADNJA BABILONSKE KULE

 

(Knjiga Postanka 11, 1 – 9)

 

Ovo je tek početak njihovih nastojanja. Sad im ništa neće biti neostvarivo što god naume izvesti.

Post 11, 6

 

U slici kule koja seže do neba očituje se ljudska neumjerenost.

Čovjek je nezasitan, želi sve svladati.

Zbog toga ljudska zajednica puca.

Ljudi se međusobno više ne razumiju, govore u vjetar, nerazumljivo za druge.

Oni će postići sve, ali će razoriti svoj život.

 

 

Sva je zemlja imala jedan jezik…Ali kako su se ljudi selili s istoka, naiđu na jednu dolinu u zemlji Šinearu, i tu se nastane. Jedan drugom reče: „Hajdemo praviti opeke te ih peći da otvrdnu!...Hajde da sebi podignemo grad i toranj s vrhom do neba! Pribavimo sebi ime, da se ne raspršimo po svoj zemlji!“

Jahve se spusti da vidi grad i toranj…Reče: „Zbilja su jedan narod, s jednim jezikom za sve! Ovo je tek početak njihovih nastojanja. Sad im ništa neće biti neostvarivo što god naume izvesti. Hajde da siđemo i jezik im pobrkamo, da jedan drugome govora ne razumije.“…I odande ih je Jahve raspršio po svoj zemlji.

Post 11, 1 – 8 

 

 

Gradnja Babilonske kule

(Pieter Breughel)

 

Babilon je za Izraelćane bio grešni grad, oličenje grada nasilja.

U Babilonu je bilo hramova u obliku kula, takozvanih zigurata koji su Babiloncima služili kao mjesta štovanja njihovih bogova.

Hram u obliku kule bio je primjeren simbol ljudske neumjerenosti.

 

zigurat