ABRAHAM
(Knjiga Postanka 11, 10 – 15, 21)
Priče o Abrahamu prenošene su dugo vremena usmenim putem, a zapisane su tek nakon 1000. g. pr. n. e.
Abraham je predvodnik lutajuće polunomadske zajednice, koja je zajedno s ostalim plemenima uselila u Kanaan oko 1800. G. ili 1500. g. pr. n. e.
On dolazi iz Ura u Mezopotamiji.
Smatra se da je od potomaka njegova roda i ostalih grupa kasnije nastao Izraelski narod.
Izrael priča o Abrahamu, jer je on slijedio Božji nalog i postao tako ocem židovske vjere.
Štovali su ga kao praoca vjernika i kršćani i muslimani.
Ono što karakterizira vjeru biblijski su pripovjedači saželi u kratku priču:
Jahve reče Abrahamu: „Idi iz zemlje svoje, iz zavičaja i doma očinskog, u krajeve koje ću ti pokazati. Velik ću narod od tebe učiniti, blagoslovit ću te, ime ću ti uzveličat, i sam ćeš biti blagoslov. Blagoslivljat ću one koji te blagoslivljali budu, koji te budu kleli, njih ću proklinjati; sva plemena na zemlji tobom će se blagoslivljati.“ Abraham se zaputi kako mu je Jahve rekao…
Post 12, 1 – 4a
Vjerovati poput Abrahama znači odvojiti se od svega što obećaje uporište, sigurnost, zaštitu i utočište.
Vjernik nalazi potporu jedino u Jahvi koji ga na životnom puta vodi u zemlju gdje teku med i mlijeko.
Abraham, a s njim i svi oni koji pripadaju Božjem narodu, pozvani su da udijele blagoslov svim ljudima.
I tako počinje povijest onoga koji se dao voditi od Boga, koji se na Boga oslonio i postao njegov prijatelj, kako to muslimani kažu.
U Bibliji iz Souvignyja (12 st.) izraženo je Abrahamovo očinstvo ovom slikom:
U njegovu krilu nastaju i žive vjernici.
On je otac nebrojenih potomaka.
U liku Abrahama, praoca naroda, predstavlja Izrael svoj odnos prema Jahvi.
bglavac
edin.kecanovic
