U nomadsko doba i na početku naseljevanja nije bilo uobičajeno plaćanje u novcu, nego trampa.

Razmjenjivale su se koze, ovce, nakit, drvo i živežne namirnice.

S vremenom su se kao sredstvo plaćanja sve više počeli upotrebljavati dragocjeni metali.

Zlato, srebro, bronca i željezo važu se u obliku šipki, prstenja i jezičaka, pa trgovci sa sobom uvijek nose utege.

Kovani novac uveli su istom Perzijanci.

Neke su kovanice kasnije dobile nazive prema mjerama za težinu (šekel, mina).

One su novac sa žigom i za njihovu vrijednost država garantira.

Kovanice su se brzo uvriježile kao sredstvo plaćanja, jer je mnogo praktičnije nositi sobom novčanik, nego utege i neizvagan novac.

 

 

 

1 šekel = 11,5 g

 

 

1 mina = 685 g = 60 šekela

 

 

1 talenat = 41 kg

 

BESKAMATNA POSUDBA NOVCA

 

Ako uzajmiš novca kome od moga naroda, siromahu koji je kod tebe, ne postupaj prema njemu kao lihvar, ne nameći kamata.

Izl 22, 24