Stvaranje svijeta

(Knjiga Postanka 1, 1 – 2, 4 a)

 

 

 

Biblija počinje s dvije priče o stvaranju svijeta (Knjiga Postanka 1 i 2).

One ne žele objasniti nastanak svijeta.

To je cilj i zadatak prirodnih znanosti.

Te priče govore o podrijetlu svijeta s namjerom da kažu što je svijet, tko je čovjek i koji je njihov smisao.

Autori su na pjesnički način htjeli reći da svemir nije nastao sam od sebe, niti slučajno, nego da je Bog tako htio i da ga je on prizvao u život.

Prva priča se oslanja na slike iz pradavne babilonske priče o stvaranju svijeta.

 

U početku stvori Bog nebo i zemlju. Zemlja bijaše pusta i prazna; tama se prostirala nad bezdanima, i Duh Božji lebdio je nad vodama.

Post 1, 1 – 2

 

Stvaranje je predstavljeno kao uvođenje reda u kaotičnu bujicu, kao lučenje svjetla od tame, te kopna od mora.

Čitav svemir je od Boga prizvan u život kao čovjekov životni prostor.

Svjetlost i tama nisu nikakvi bogovi zbog čije bi borbe čovjek morao trpjeti; oni su jednostavno dva odnosa, između kojih je postavljen čovjek (dan i noć, sreća i nesreća, radost i tuga, život i smrt).

Čovjek se treba odlučiti za život, a protiv smrti, te oblikovati svemir zajedno s Bogom.

 

 

Stvaranje svijeta na slici Giovannija di Paola iz 15. st. -  Stvaranje svemira

 

On povrh praznine Sjever razapinje, on drži zemlju o ništa obješenu. On zatvara vodu u svoje oblake, a oblaci se pod njome ne prodiru. On zastire puno lice mjesečevo razastirući svoj oblak preko njega. On je na vodi označio kružnicu gdje prestaje svjetlost i tmine počinju. Svodu se nebeskom potresu stupovi i premru od straha kada  on zaprijeti. Svojom je snagom on ukrotio more i neman Rahaba smrvio mudrošću- Nebesa je svojim razbistrio dahom-

Job 26, 7 - 13