7
Upisao:
Teatar djeluje terapeutski.
Teatar djeluje terapeutski. Pobuđuje i oslobađa u nama emocije, pročišćava osjećaje, uvodi nas u svijet neiživljenog, svijet želja, tuge i srama, u svijet neizgovorenog, nedorečenog, skrivenih nesreća, svijet boli prouzrokovane nagomilanim i neobjašnjenim strahovima.
Upisao:
Neutrino, tkivo duše svijeta.
Draga Kaja, energija o kojoj ti pšeš, znanost koju Shanti priznaje je naslućena u torijama Giordana Bruna i dokazana u znanosti postojanjem NEUTRINA. Bez električnog naboja neutrino se spušta sunčevim zrakama u našu atmosferu i prolazi nevidljiv i neosjetljiv kroz nju, ulazi u zemlju i prolazi kroz nju, ulazi u naša tijela i napušta ih. Neutrino putuje neopažen univerzumom i našom plavom ljepoticom, dotiće nas svojim postojanjem u svemu u nama i oko nas i možda je u njemu skrivena i tajna čudesne energije koja je stvorila svijet.
Upisao:
Buđenje na oltaru života.
Stonehenge je drevni, kameni grad s dalekih nam otoka.
Maklavun, grad izrastao na putevima Istre, je vjerovatno stariji i za nas značajniji kameni grad, ali u tom gradu nisu pronađena znamenja vremena, prije vremena i nije prozvan hramom beskraja.
Pa iako je MAKLAVUN naša povijest ja odsanjah san univeruma i krenuh na dugo putovanje vremenom i zaustavih se u Stonehenge, u zvjezdarnici iz koje se u svakom ljetnom solsticiju izdiže oda nebeskom svodu i životu.
Upisao:
Iz srca punog ljubavi dragom SRCU punom ljubavi.
Drago Srce, hvala na poruci koju si mi ostavila ispod Željkine današnje Anđeoske poruke, hvala na ljubavi koju širiš ovim portalom, hvala na ljubavi koju meni poklanjaš tvojim rečenicama, tekstovima, komentarima. Tebi za ljubav, iz srca punog ljubavi, ostavljam trag mog srca koje ne pozna mržnju, ne pozna gorčinu, ne podnosi razlike među ljudima i stranama svijeta, ne slijedi ni jednu filozofiju, ne pozna pristranost, srca koje teži istini i postavlja pitanja sebi i drugima, srca koje živi trenutke sreće u vremenu koje proizlazi iz božjeg sna, srca koje ponekad osjeti tugu, taj čudesni osjećaj koji mu potvrđuje da je živo i da je sudionik vremena i da u sebi nosi cijeli svijet.
Upisao:
Što je to u ljudma ružno?
Ljubav, ta čudesna energija nas sve sjedinjuje u samsari, kotaču života, koji se već milionima godina vrti i energijom ljubavi i iz nje izrastajućom harmonijom ispravlja greške ljudskog neznanja.....Pročitah i prostudirah pjesmu o siromahu, zgrozih se na riječ siromah, zapitah se što riječ siromah znači jednoj poetskoj duši.........zapitah se tko je to siromah u današnjem svijetu i osjetih tugu, bezgraničnu tugu jer shvatih da i pjesnici, to čuđenje u svijetu, dijele ljude na siromašne i bogate, da se koriste zlatom i stručkom cvijeća, tim najpoetičnim pojmovima ljudske duše, da bi osudili čovjeka, da bi ga stavili na stup srama, da bi pozvali čovječanstvo da mu sudi......Doista tužno i ružno.... a poezija nas u svojoj suštini poziva na spoznaju ljubavi
Upisao:
Anatomija jednog samoubistva XIX
Smisao života se ne nalazi u napisanom nego u shvaćenom teksu, ne u konzumiranju vanjskih ugoda nego u djelovanju, ne u pasivnom promatranju nego u sudjelovanju u životu. I oni koji se nikada nisu svjesno upitali što je smisao života, ipak, doduše često nesvijesno, žive taj smisao od prvog do zadnjeg trenutka svoje egzistencije.
Upisao:
Geometrija Božjeg sna.
U vrtlogu njegova sna se rađa trenutak purpurnog jutrenja. Svakodnevna renesansa, u renesansi vječnosti, proljećem pretvara pupoljke ruža u prekrasno bijelo more, a vjetar donosi s neba uvijek miris ljubavi.
Upisao:
Anatomija jednog samoubistva XVIII
Egzistencijalni interes nas je polako pretvorio u automate koji dobro obavljaju svoj posao i poštuju etičke norme društva, te tako jednostavno funkcioniraju. Stvarnost postaje stvarno samo preslikavanje svijeta u kojem živimo, bez mogućnosti osobnog sudjelovanja u ljepoti njene interpretacije. U nama postoje potencijali koji stvarnost mogu kititi pridjevima poetska, intelektualna, prozaična i tako nema kraja nabrajanju. Zainteresiranost ili nezainteresiranost za sebe sama, je osnova iz koje gradimo sliku svojeg postojanja.
Upisao:
Anatomija jednog samoubistva XVII
Osnovna ideja o kamenu mudrosti ili materija prima potiče iz zapisa na tabuli smaragdini, čiji stvoritelj je trostruki Merkur- Hermes, koji je po egipatskoj mitologiji bio tijelo, duša i duh u jednom. Trostruki Hermes je u sebi sjedinjavao tri mudrosti nebesku, zemaljsku i podzemnu.
Alkemičari su kasnije njegovim imenom nazvali tekućinu koja rastapa sve, kojom se mogu mjenjati stanja i kakvoća tvari.
Upisao:
Anatomija jednog samoubistva XVI
Glavobolja je prestala. Doživjela sam svjesno alkemijsko vjenčanje moje unutarnje dvojnosti. Osjećanje osjećaja je postalo dio mene. Bol je stvarno utvara podsvjesti koja se počne širiti nepoznatim putevima, uvlači se svaki ugao tijela i ovlada svjesnom spoznajom.
Upisao:
Sic transit gloria mundi!
Stajali su na kristalnom mostu
iza njih nedosanjani snovi
ispred njih život zagrljen u kotač
istinskog postojanja
u ovom sretnom danu
između jučer i sutra.
Upisao:
Zagrljaj neba.
Blještava na noćnom nebu čudesna luna pleše svoj ples oko plave planete vječno gledajući u Boga sunca koji joj poklanja sjaj. Oni u žudnji za zagrljajem već milijardama godina zaokružuju dan i pričaju nam najljepšu ljubavnu priču o nama i našem životu.
Upisao:
Anatomija jednog samoubistva XV
Kugla je blještala vatrom, miris jasmina se širio oko nas, a iznad kugle zasja ptica Feniks i odleti u tamno nebo nad dvorcem. Zvuk lanaca najavi podizanje mosta i naš povratak u stvarnost.
Upisao:
Anatomija jednog samoubistva XIV
Zapalit ću vatru od pinija, čempresa i starih kestena. Hodat ću žeravicom i oslobađati se ovoga života. Miris Lombardije će me odnijeti u snove. Ivanjska noć je noć ljubavi i smrti.
Upisao:
Anatomija jednog samoubistva XIII
Upisao:
Anatomija jednog samoubistva XII
Anina smrt nije odnijela sa sobom i tajnu njenog nesretnog života. Psihoanalitičar je nastavio dalje istraživati i tražiti uzroke njenog, za nas, bolnog odlaska. U kućici iza pruge je pronašao Anine zapise po kojima je počeo reknstruirati događaje koji su slijedili. Poslije jednog razgovora s njim sam se prisjetila presudnog trenutka u Aninom sjećanju, trenutka kada je počela shvaćati tregediju njene stvarnosti.
Upisao:
Anatomija jednog samoubisva XI
Da bih pomogla pacijentima moram prvo sama u sebi razumjeti, protumačiti i osjetiti tuđe misli, pretvoriti ih u svoje i onda stvoriti svijet u kojem ću doista moći pomagati onima koji, nesigurni u moć univerzuma misaono- osjetilno- osjećanog u sebi, lutaju tuđim svijetovima.
Upisao:
Božja iskra.
Dinaja, opusti se, zaboravi sve naučeno.
Učinit češ si ogromnu uslugu, poručuje mi Shanti i ja pokušah zaboraviti sve naučeno. Zaustavih se u trenutku buđenja i pogledah u nebo. Na istoku me pozdravljalo svitanje i ja se upitah kako zaboraviti, kako zaustaviti misli, kako izbrisati sjećanja? Kaja nas poziva da spoznamo jedninu, poziva nas na buđenje u NJEGOVOM snu. To je put bez pitanja, bez tumačenja, bez razumjevanja. Krenuh tim putem zaustavljajući misli, pretvarajući ih osjećaje koji su mi ipak, protiv moje volje tumačili taj proces buđenja u novom snu.
Upisao:
Anatomija jednog samoubistva X
Ljubav, ta čudesna droga opija u isto vrijeme dva mozga i dva srca. Ona izrasta iz dva različita materijala u nevidljivi svjetleći trag kojim se jedno biće ogleda u drugome.
Upisao:
Znanje je tek sjećanje!
Znanje je samo sjećanje
ljepta postojanja,
osjećanje osjećaja
ljubav, ta vrhovna svećenica sreće
ljubav, to čudesno znanje
za koje nisu uvijek potrebna osjetila.
Upisao:
Anatomija jednog samoubistva IX
Sindrom Alice iz zemlje čudesa je ime bolesti kod koje se pacijentima, oni sami i sve oko njih čini u izgledu i oblicima promjenjenim. To su slike iz mašte u kojima se oni vide umanjenih dimenzija kao što je to doživjela Alica jedući gljivu. Mada je taj sindrom nazvan imenom dječje knjige i dijagnosticira se kod djece s glavoboljama, meni se čini, iz razgovora s Anom, da ona boluje od tog sindroma.
Upisao:
Probudimo se!
Probudimo se sjedinjeni u obećanju
da ćemo izaći među koplja
sunčeve svjetlosti
hrabro koračati među opustjelim srcima
i u svakom zrncu pjeska
zrcaliti samo ljubav!
Upisao:
Došao je toga dana....
i donio ljubav.
Upisao:
Ljubićasti san!
Ljubav u riječi i slici!
Upisao:
Srce hvala ti na ovom snu!
Srcem srcu od srca. Hvala ti drago srce da treperiš treptajima mojih davnih snova.
Upisao:
Ecce, vidi plavi planet !
Iz ljubavi i s ljubavlju plavoj ljepotici, našoj majci nad majkama, ZEMLJI, zemlji koja nas hrani i njeguje, koja nam oprašta, koja se samo ponekada pobuni vulkanima, potresima, poplavama, njoj u čast napisah ovaj tekst kao znak ljubavi prema koljevci u kojoj sam rođena, kao znak ljubavi prema grudi zemlje u kojoj ću jednoga dana počivati.
Upisao:
PANTA REI, vječna oda ljudskom postojanju!
Po mitu iz davne antike tu je bio i ulaz u HAD, granica između tame i svijetla, tu, jedan pored drugoga rastu lovor, znak sunca i jasnoće misli i bunika, znak tame i ludila duha. To je mjesto gdje se smjenjuju energije Apolona i Dionizija, mjesto gdje se one spajaju u simfoniju stvarnog postojanja.
Upisao:
Rijeka bez povratka
Vrijeme je rijeka, čudesan tijek vode u koji nemožemo dva puta ući. Trenutak je blješteća kapljica koja se našim postojanjem mijenja. Slijedimo trenutke, ne zaustavljamoj se, budimo vatra koja nema prošlosti jer prošlost je pepeo na kojem ne niče život. Život je pokret i vječno nastajanje, uvijek novi plameni jezici koji hrle u beskonačnost.
Upisao:
Poigrajmo se.
Ovo dobih mail poštom i želim podijeliti s vama.
Upisao:
Stostruka svijest
Sto pjesama iz sto mojih vrela,
Iz dubljine stostruke mi vode
Šiknu, viknu: Nije me raspela
Zarobljena boginja slobode.
Upisao:
Lijepa si zemljo moja!
Riječ pamti i sve u zapamćenju živi. Ne znam je li još igdje
upisana ona (riječ) koju izmišljajući tražim. U bezazlenim svojim
urama razumijevao sam govor grmljavine i razgovor darežljive
smokve i masline, znao sam što voda kaže zvijezdama i jauk ljuta
kamena. Netko mi je u snu bio otkrio nedokučiva otajstva
očinjega vida i čitao sam glatko sva slova krivopisana munjama,
ognjem, trusom, mrazom, po vodi, po zemlji, po nebu, po licu
i na dlanu ruke.
Upisao:
Moje riječi su kao zvijezde!
Država Washington je bila domovina Duwamish indijanaca, plemena koje se kao i svi indijanci osjećao dijelom prirode, prirode koju je volio, poštivao i generacijama živio u harmoniji i skladu s njom. 1855- te godine je, 14- i predsjednik Amerike, demokrat Franklin Pierce, ponudio plemenu da svoju zemlju prodaju bijelom čovjeku, a njima predložio život u rezervatu. Indijanci nisu razumjeli tu ponudu, nisu razumjeli kako se zemlja može kupovati i prodavati.
Poglavica Seattle je pismom odgovorio velikom bijelom poglavici.
Upisao:
Sofija, majka nad majkama!
Sofija, majka nad majkama, proizašla iz gnostičkog vjerovanja u početak, majka koja je bezživotnoj materiji udahnula dušu, njoj u čast danas palim svijeće, simbole SVIJETLOSTI, svijetlosti koju nazvasmo BOŽJOM KRVI.
Upisao:
Tabula smaragdina.
Upisao:
ORA ET LABORA
Benediktinci u Hrvatskoj
Benediktinski je red najstariji crkveni red na Zapadu. Iznjedrila ga je najranija monaška tradicija prvih stoljeća Crkve, a utemeljio ga je sv. Benedikt oko 529. godine u Montecassinu, pod geslom "Ora et labora" (Moli i radi).
Upisao:
PRIČA I ISUSU.
Upisao:
Marija Magdalena
Jedna bez druge ne može. Kad se priča o Mariji Magdaleni, obično se pita je li ona bila Kristova žena ili nije. To je manje važno, to je forma. Ništa nije izmišljeno; zanima me trasformacija od bluda do svetosti žene kojoj je Krist oprostio grijehe i likovno objedinjavanje tih suprotnosti. Ono što je intrigantno to je njezina preobrazba, vrlo aktualna tema i danas; svi smo mi na neki način Magdalena.
Upisao:
Uskrsnuće osjećaja.
Slušajući tišinu na sceni, čujemo i svoju unutarnju šutnju, postaje nam jasno da nam veliki dio života prolazi u podrazumjevanju, okretanju glave i neželjenoj šutnji. Glumac na sceni postaje uljezom u našu samoosjećajnost. On kida lance našoj okovanoj svjesti pa strasti u tim trenucima nahrupe u naš život.
Upisao:
SRETAN USKRS!
Jutros dobih pregršt dobrih želja, buket ljubavi satkan u bezbroj uskrsnih četitaka. Dva prekrasna uskrsna zečića u ljuskama iz kojih izvire život me potaknuše na stih koji želim pokloniti vama dragi Magicusi.
Upisao:
Uskrsla ljubav
Upisao:
Svakodnevica i naše šesto čulo.
Što je materija iz koje su satkani snovi, a što materija mojih i vaših misli. Vječni ples superstruna, najsitnijih postojećih čestica koje čine tvar svemira. Njihovo treperenje stvara najsuptilinije tonove univerzuma, a ta nečujna, ušima nespoznatljiva muzika, najljepša pjesma prirode, su naše misli koje se šire beskrajem brzinom bržom od brzine svijetlosti. Misli odlaze u svemir, a nama osjstaju osjećaji koje pamtimo.
Upisao:
Sretan treptaj oka
Upisao:
Teatar uma.
Ljudsko tijelo je ovijeno magnetskim ogrtačem, koji nazivamo aura ili kinesfera. To je onaj kvadrat i kružnica u koje je u vrijeme renesanse Leonardo smijestio Vitruvijevog čovjeka, to je ono što mi danas nazivamo našim astralnim tijelo, to je ono što se vidi na Kirlianovim fotografijama.
Upisao:
Ako želi, čovjek i u starosti može rasti!
Mi nesvjesno hodamo, služimo se rukama, okrećemo glavu, gledamo. Pri tom uopće ne mislimo i ne osjećamo što je to korak, što znači dignuti čašu, podići otpadak s poda, baciti pogled u stranu.
S vremenom se naše tijelo mijenja i mi se svojim pokretima tim mijenama prilagođavamo. Da neki dijelovi tijela u tom procesu gube svoju pokretljivost, mi na početku ne osjećamo. A to je ono opasno u nama, jer time određeni mišići gube elstičnost i rastezljivost pa time i svoju funkciju, zglobovi pri tome gube svoj prostor, narušava se njihova geometrija, gubimo elstičnost pokreta i s vremenom postajemo sve tromiji i tromiji a naša , tjesena visina se smanjuje.
Upisao:
Majka mudrosti.
Pišući ove retke u meni se budi emotivni um, onaj dio mene koji sam, prolagođavajući se zakonima zajednice u kojoj sam rođena, godinama pripitomljavala u sebi. Na poslu, a onda i u privatnom životu sam, poučena iskustvima svojim i tuđim, počela sakrivati suze, obuzdavati smijeh, bjes, ljutnju. Postala sam ponašanjem i manirama slična drugima, više nisam bila svoja.
Upisao:
O ljubavi, labirintu i božanskoj komediji.
Uzdigli smo se iznad srednjevjekovnog Svetog brda slobodni, jer smo uspjeli preći granicu nedozvoljenih osjećaja. Ljubav nas je uzdigla u bezgriješnost duša, u Sofijin svijet vječnog svjetla.
Upisao:
Ako osjećam tebe!
Ljubav je kad jedan čovjek
ljubav je kad jedna ....
ljubav je kad .....
ljubav je,
jednostavno ljubav
jer tek onda kada shvatimo da je ljubav važnija od želje od da budemo voljeni onda smo i voljeni.
Upisao:
Što je vrijeme?
Sretni trenutak, Kairos u nama, je jedino što doista posjedujemo. To je ono nešto bez mirisa i boje, bez okusa i opipa ali to je sve što je jedino naše i što nam nitko nemože oduzeti. Trenutak, suncem obasjana kapljica jutarnje rose u travi, je biser za nas vredniji od svih prohujalih stoljeća.
Upisao:
Domovini s ljubavlju.
Renesansa sna, to davno proljeće nas je pozivalo na buđenje iz tame i straha vremena tihih lomača. Vraćajući čovjeka na pijedestal vrijednosti nova epoha je utirala put današnjoj misli. Njegujući materinji jezik sinovi našeg naroda su, zaustavljeni u trenutku istine o porijeklu, probudili ponovo vile i vilenjake koji su, zatomljeni iza crkvenih dogmi i zabrana, snivali stoljetni san. Nastajala su djela kojima su opjevali domovinu i njenu ljepotu.
Upisao:
Vilinska igra osjetilima
Obično u trenucima potpune sreće, vidimo ružićaste tonove sreće iz koje izrastaju najljepše misaone slike u životu i one traju, postaju bajke, djeluju kao pročišćenje, potpuno predavanje intuitivnom. U tom izobilju ljepote osjećamo i živimo ljubav i njome pišemo poeziju i pričamo bajke. Tu nas zvukovi dodiruju, a boje davnih doživljaja mirišu snom i mi čujemo ljubav
7
