Dragi Tigrus danas je knjiga stigla poštom i iznenada uljepšala naš dan. Tvoje pjesme i slika o ljubavi na naslovnici sjediniše se u ljepotu trenutka. Prolistala sam knjigu, pročitala tvoje predivne stihove i nedostajali su mi ovi, zato ih još jednom  stvaljam na portal u dubokoj zahvalnosti i sretna da sam stajala na adresaru tebi "SRODNIH DUŠA".

Bio je samo netko u prolazu,

mladić iz razreda

ni po čemu osobit,

osim visok i pouzdanja pun,

barem se tako činilo.

Ugledao sam u snu njegov lik

u učionici kao nekad,

osamnaest ljeta stariji,

a opet isti.

Sjedio sam u miru svom

sve dok nije, na odlasku

dotakao ruku moju

na koljenu položenu,

stisnuo mi šaku i

osmjehom me darivao.

Tad izgubio sam sebe.

Praznina kod želuca,

grč,

čežnja neostvariva

koja odavna me mori.

I sad mi se u snu otkri

da još tu je,

ta neka čudna glad

koju nemir prati.

Ne vidim jasno i kriterija nemam

kad gesta bezazlena

kaos toliki mi stvara

i težnju budi nedokučivu.

I pitam se jutrom

kad otjerao sam sna sjene:

Što zbilo se to!?

Ljubav to nije bila,

a nit’ tijela želja slatka,

samo žudnja tjeskobna.

Za čim!??

Izgubio sam sebe u trenu,

smisao više vidio nisam

života svog

osim da budem on,

stranac u prolazu.

I sjećanja mi navru

koliko je neznanaca

kralo mi to nešto iz utrobe.

Ne! Sam im to davah

da nit' znao nisam.

I još uvijek, san mi zbori,

gubim sebe na one u prolazu.

Kao duh sam koji tijelo traži

da domaćinom mu bude,

muško, snažno, sebe svjesno.

Lutam zemljom sve ovo vrijeme

tražeći lik u zamjenu za sebe,

i još ljubavlju to zovem.

Kako samo izgubljen jesam!

Ne vidim tijelo svoje,

svjestan ga nisam,

odbačeno je…

Bol me njegova sili

da osjetim ga bar malo

i pažnju mu pružim.

Stopiti s njim se ne mogu,

već rupe u trbuhu stvaram

dok nemoguće tražim.

San mi znak šalje

da rascjep još tu je,

iscijeliti ga trebam,

no, kako? Ne znam.

 

Predivna je ova pjesma, kao i svaki tvoj stih.

Hvala ti dragi Tigrus!

s ljubavlju

Dinaja i Srcemsrcu