8
Upisao:
Ako želi, čovjek i u starosti može rasti!
Mi nesvjesno hodamo, služimo se rukama, okrećemo glavu, gledamo. Pri tom uopće ne mislimo i ne osjećamo što je to korak, što znači dignuti čašu, podići otpadak s poda, baciti pogled u stranu.
S vremenom se naše tijelo mijenja i mi se svojim pokretima tim mijenama prilagođavamo. Da neki dijelovi tijela u tom procesu gube svoju pokretljivost, mi na početku ne osjećamo. A to je ono opasno u nama, jer time određeni mišići gube elstičnost i rastezljivost pa time i svoju funkciju, zglobovi pri tome gube svoj prostor, narušava se njihova geometrija, gubimo elstičnost pokreta i s vremenom postajemo sve tromiji i tromiji a naša , tjesena visina se smanjuje.
Upisao:
Majka mudrosti.
Pišući ove retke u meni se budi emotivni um, onaj dio mene koji sam, prolagođavajući se zakonima zajednice u kojoj sam rođena, godinama pripitomljavala u sebi. Na poslu, a onda i u privatnom životu sam, poučena iskustvima svojim i tuđim, počela sakrivati suze, obuzdavati smijeh, bjes, ljutnju. Postala sam ponašanjem i manirama slična drugima, više nisam bila svoja.
Upisao:
O ljubavi, labirintu i božanskoj komediji.
Uzdigli smo se iznad srednjevjekovnog Svetog brda slobodni, jer smo uspjeli preći granicu nedozvoljenih osjećaja. Ljubav nas je uzdigla u bezgriješnost duša, u Sofijin svijet vječnog svjetla.
Upisao:
Ako osjećam tebe!
Ljubav je kad jedan čovjek
ljubav je kad jedna ....
ljubav je kad .....
ljubav je,
jednostavno ljubav
jer tek onda kada shvatimo da je ljubav važnija od želje od da budemo voljeni onda smo i voljeni.
Upisao:
Što je vrijeme?
Sretni trenutak, Kairos u nama, je jedino što doista posjedujemo. To je ono nešto bez mirisa i boje, bez okusa i opipa ali to je sve što je jedino naše i što nam nitko nemože oduzeti. Trenutak, suncem obasjana kapljica jutarnje rose u travi, je biser za nas vredniji od svih prohujalih stoljeća.
Upisao:
Domovini s ljubavlju.
Renesansa sna, to davno proljeće nas je pozivalo na buđenje iz tame i straha vremena tihih lomača. Vraćajući čovjeka na pijedestal vrijednosti nova epoha je utirala put današnjoj misli. Njegujući materinji jezik sinovi našeg naroda su, zaustavljeni u trenutku istine o porijeklu, probudili ponovo vile i vilenjake koji su, zatomljeni iza crkvenih dogmi i zabrana, snivali stoljetni san. Nastajala su djela kojima su opjevali domovinu i njenu ljepotu.
Upisao:
Vilinska igra osjetilima
Obično u trenucima potpune sreće, vidimo ružićaste tonove sreće iz koje izrastaju najljepše misaone slike u životu i one traju, postaju bajke, djeluju kao pročišćenje, potpuno predavanje intuitivnom. U tom izobilju ljepote osjećamo i živimo ljubav i njome pišemo poeziju i pričamo bajke. Tu nas zvukovi dodiruju, a boje davnih doživljaja mirišu snom i mi čujemo ljubav
Upisao:
Atlantida je u nama.
Probuđena svijesnost nam omogućava spoznaju da smo doista rođeni u predivnoj oazi univerzuma, u sunačanoj državi snova. Mi smo čestice snage, mudrosti, sreće, mira i ljubavi koje stvaraju ovaj čudesni svijet.
Upisao:
Ples dupina
Čovjeku nedostaje ona neizostavna povezanosti uma i tijela.Tu smo, mislimo da smo tu, vjerujemo da smo tu, ali jesmo li uistinu tu u univerzumu misaono- osjetilno- osjećajnog u nama.
Upisao:
Ljudsko tijelo je fontana svijetlosti.
Ispod maski se uvijek krije ono što ne želimo da drugi vide u nama, ono što smatramo da bi bilo bolje da nemamo i što nam uistinu i stoji na putu do naših kvaliteta. No prikrivanje, potiskivanje i negiranje tog “negativnog” dijela osobnosti ne vodi do ispunjenja, već do nezadovoljstva, srama, depresije i nemogućnosti za iskreni kontakt sa drugima.
Upisao:
Atlas i naš uspravni stav.
Spoznavši našu ovisnost o gravitaciji, toj čudesnoj energiji u čijim treptajima jednostavno živimo, trebalo bi nam biti jasno da se pravilno držanje tijela ne ostvaruje naporom, nego suigrom energija gravitacije i energije koju pravilnim korištenjem svih dijelova tijela sami stvaramo..
Upisao:
Atlas i zdjelični pojas.
Spiralna dinamika izrasla iz zakona zlatnog reza je osnovna dinamika koja nam omogućava održanje vanjske i unutarnje ravnoteže, ravnoteže u tijelu i razvnoteže tijela u prostoru. Dupli helix, kao genetički dokaz našeg postojanja istovremeno dokazuje i tu tako važnu činjenicu.
Upisao:
Balada Atlasu i rukama.
Probajte sami vršcima svojih prstiju krenuti od tjemena vratnom kralježnicom do početka prsnog koša. To je sedam kralježaka, zamislite ih kao sedam patuljaka koji neumorno rade da bi vaša glava, Snjeguljica, mogla dinamično ali spokojno balansirati iznad njih.
Upisao:
Atlas, taj čudesni titan, nosi na svojim leđima cijeli nebeski svod.
Atlas, Prometejev brat, po kazni bogova, nosi na svojim leđima nebeski svod, a naš prvi vratni kralježak nazvan, po mitu o titanu, ATLAS nosi cijelo zvijezdano nebo naše duše na svojem slabašnom tijelu. Spoznajmo djelovanje tog čudesnog zgloba u našem tijelu.
Upisao:
Sokratova obrana
Nego i vi, suci, budite puni dobre nade prema smrti i držite jedino ovo za istinu: nema zla za dobra čovjeka, ni živa ni mrtva, a bogovi vrednuju djela njegova. I nije mi se to sada samo od sebe dogodilo, nego mi je jasno da je po me bilo bolje da već umrem i muka se riješim. Zato i nije mene nigdje znak odvratio te ja bar nijesam baš kivan na one što su me odsudili i tužili. Ali me opet nijesu s tom mišlju sudili i tužili nego zato što su mislili da mi škode. To ih je vrijedno koriti.
Upisao:
Došla je toga dana.
ljubav, poezija, sreća i istina!
Upisao:
Ljubav je došla sa zvijezda.
Ja sam Velika Majka koja živi u svakoj majci, djevojka koja se igra u svakoj sestrici.
Upisao:
Dimenzije svijesti
Kao što smo nekada vjerovali u postojanje raja za spasenje naših duša, danas bi trebali povjerovati da više nismo u prostoru i vremenu, nego da naša "duša" za nas taj prostor stvara, a naša, od titrajućih struna satkana, tijela su uzorci tog multidimenzionalnog prostorvremena.
Uzdizanje prostora, kao ontološke kategorije, je završeno.
Upisao:
Čiča Tomina koliba u našim glavama.
Kada uspijemo u sebi premostiti jaz između osjećaja i razuma, uspjeli smo potisnute emocije pretvoriti u osjećaje i samoćajnošću pokrenuti procese samorazumjevanja, samokritike i samoodgovornosti. Osjećaj tada postaje trajnim izvorom i lakoćom našeg postojanja. Tada više ljude ne djelimo na dobre i loše, ne djelimo ih na pametne i glupe, na prosvijetljene i ne prosvijetljene, tada postajemo jednina, poštivamo ČOVJEKA u svakom ČOVJEKU, ono golorođeno, bespomočno biće koje u sebi nosi najčudesnij izvor, najverdnije energije koju posjedujemo LJUBAV.
Upisao:
ČIČA TOMI s ljubavlju
Nikola Šop, hrvatski pjesnik je na samom početku rata 1941. godine, kada su na zemlju s neba umjesto zvjezdane prašine padale njemačke bombe, bježeći od smrti skočio s balkona i teško povrijedio kičmu. Četrdeset dugih godina je, neosjećajući više tijelo, proveo vezan uz postelju.
Tada u njegovoj poeziji nastaje zaokret prema novoj, astralnoj fazi, fazi u kojoj priziva ono zauvjek izgubljeno, osjećanje osjećaja postojanje u tijelu.
Upisao:
MAGICUS i HERMENEUTIKA
Tumačenje i razumjevanje pročitanog teksta nije samo reproduktivni proces niti učenje lekcije napamet, nego misaono- osjećajno, produktivno sudjelovanje u samom problemu. Na taj način razvijamo transskalarno, sustavno razmišljanje i dosežemo njegovo umijeće. Trenutačno se u Zagrebu održava tjedan "ISTRAŽIVANJA MOZGA", a danas će biti predavanje o značenju zrcalnih neurona u našim glavama. O tome sam pisala na portalu i ako vas zanima to možete pogledati na ovoj adresi: https://www.magicus.info/pr2.php?id=4039
Upisao:
MAGICUS I HOMO LUDENS
Mi gledamo Olimpijske igre, sportska natjecanja, čekamo uvijek novi spektakl, veselimo se teatarskim predstavama, novim filmovima jer mi smo ljudi, zar ne?
Doduše, mi radije gledamo nego što se igramo, ali priznajte, ugodnije je biti „homo ludens“, čovjek od igre nego „homo faber“, čovjek od rada.
Upisao:
Umijeće razmišljanja i konstruktivan dijalog.
Pročitah još jednom sve komentare ispod Željkinog teksta "NEVJEROVATNO". Konstrkutivan dijalog uvijek dovodi do nekih novih spoznaja. Kada bih ovaj tekst stavila kao komentar ispod svega već napisanog razbila bih harmoniju misli koje su se kao velika rijeka preotegnuli portalom. Predivno je čitati misli u kojima nema zločestoće, misli koje su usmjerene samo jednom cilju, a to ja ČOVJEK u svom cijelovitom postojanju. Ovim tekstom pokušavam objasniti još jednom važnost konstruktivnog dijaloga. KONSTRUKTIVAN DIJALOG pacijent terapeut je jedna od osnova u dobroj dijagnostici i uvijet u uspiješnoj tereapiji.
Ali konstruktivan dijalog pacijent terapeut je i prventivan, on uvodi pacijenta u umijeće razmišljanja i omogućava mu da spozna svoje greške u odnosu na tijelo i život i da ih nauči sam ispraviti.
Upisao:
Anatomija jednog samoubistvaVIII
Upisao:
PORTAL MAGICUS ili CIVITAS SOLIS
Kao što je sunčev sustav podijeljen u sedam planetarnih putanja tako je Campanellina "Civitas solis", podijeljena u sedam prstenova. Prošlog proljeća prođoh kroz vrata sunca i uđoh u hram znanja, ljubavi i vjerovanja, hram u kojem mi se nasmješila Sofija, najviša svećenica sna koji već desetljećima sanjam. Pored nje na velikom kristalnom prestolju sjede tri vile 3 M kojima prepoznah san, mudrost i ljubav.
Upisao:
Tkivo svemira
Vjerujte mi ova knjiga nam otvara mnogo prozora kroz koje možemo zaviriti u sebe same i prodrijeti u dubinu beskonačnosti i vječnosti.
Upisao:
Anatomija jednog samoubistva VII
Upisao:
U gradu snažnih vjetrova.
"Post mortem Predstava kao Requiem za Srebrenicu vraća nam nadu da teatar može biti koristan, čak i potreban. Dokumentacijska građja kroz priče preživjelih ljekara, novinara, kroz licemjerni moral političara, surovi rječnik vojnika i distanciran, racionalno hladan rječnik povjesničara su materijal koji je poslužio dvojici umjetnika Philippeu Gilbertu i Olivieru Puyu da naprave tešku i potresnu predstavu o našoj bliskoj prošlosti."
Upisao:
ZA RAZMISLITI
Upisao:
Moja kineziterapija, moji snovi.
Ljepota i umijeće naših pokreta proizlazi iz skladnog djelovanja univerzuma misaono- osjetilno- osjećajnog u nama, našega tijela i naših pokreta ujedinjenih s harmonijom univerzuma, u vremenu koje mi svojim svjesnim postojanjem u trenutku i stvaramo.
Upisao:
Samo za one koje zanima.
Ponukana jučerašnjom diskusijom iza teksta "Ogledalce, ogledalce" i objavljenim fotografijama sa MAGICUS konvencije poželjeh vam predstaviti naša lica sa zadnjim fotografijama SRCEMSRCU i moje malenkosti. Gornja fotografija je već jednom objavljena na portalu. To je fotografija sa vjenčanja Ivana, jedinog djeteta koje spaja prošli sadašnji život.
Upisao:
Jedna mala ljubavna priča.
"Gdje nisi ti i tvojih očiju sjaj
tamno je meni.
I uz jasno treperenje svijeća,
tamno je meni.
I kraj tihog plamena stada
tamno je meni."
Upisao:
Anatomija jednog samoubistva VI
"Oslušni malo, mjesec je ljupka žena, samotna žena, izgubljena u srebrenoj odjeći, izgubljena u srebrenom haljetku cirkuske jahačice. Oslušni malo, vjetar ti priča baladu o izgubljenom vremenu i potsjeća te da je stranac nova utvara koja te sputava u buđenju."
Upisao:
Zavoli dan u kojem se budiš
Zbog jučerašnje oluje na portalu, zbog nepotrebno ispisanih teških riječi, zbog ljubavi prema 3M i Magicusu objavljujem još jednom ovu pjesmu i želim vam svima predivan dan.
Upisao:
Anatomija jednog samoubistva V
Moram se vratiti malo unazad sa mojim sjećanjima da bih uistinu sama razumjela i suvislo napisala anatomiju ovog samoubistva.
Upisao:
Anatomija jednog samoubistva IV
Misli me povedoše u noć Rolandove smrti. U svojim zadnjim trenutcima mi je poklonio život koji nisam znala zadržati. Četiri mjeseca kasnije sam izgubila plod našeg sjedinjenja jer nisam bila u stanju da prihvatim najdragocjeniji poklon koji mi je ostavio. Izgladnjela i shrvana tugom sam konačno otišla doktoru koji me je odmah zadržao u bolnici. Dječačić koji je rastao u meni je umro od mog samosažaljenja.
Upisao:
Anatomija jednog samoubistva III
U kružnom toku nastajanja u svijetlosti se spajaju suprotnosti i svojim ritmičkim izmjenjivanjem rajskog sjaja i noćne tame ona stvara život naš svagdašnji. U užasnoj tami Migreninog carstva isto tako bljeskaju iskrice koje traže kružni tok u kojem će jednoga dana zaplesati ples oslobođenja.
Upisao:
Što je ljubav?
Upisao:
Anatomija jednog samoubistva II
Ljubav je uistinu najvredniji dar neba, ona je rijeka bez povratka, uvijek lijepa i mlada, uvijek nova i snažna i što je njen tijek dulji, što je šire njeno korito to je ljepša njena delta na ulazu veliko more sna.Oni koji pronađu njen izvor u sebi i osjećaju njenu hirovitost i slijede njene bujice, prežive suše i razlijevanja preko obale, oni koji doplove do njene delte i sjedine je s morem života i sna, samo oni znaju uistinu što je sreća.
I nema granica, Ljubav je sinestezija svega onoga što smo proživjeli i što nosimo u sebi, ona nas gleda očima boje sna, izviruje iz svake misli, plijeni svaki doživljaj i priča bajke koje traju noćima i sanjamo danima.
Anina Ljubav je bila skrivena u noćima, u snovima iz kojih se nije željela probuditi.
Ana nije uspjela u sebi doživjeti alkemijsko vjenčanje, sjediniti animu i animusa, svijest i podsvijest, nije uspjlela slično Lord Dunsanyev-om ratniku, uči u Carcassone.
U kristalnom je labirintu Ana izgubila Ariadninu, njen Dnevnik je bio kao priče iz 1001 noći koje su produljivale vrijeme ka njenoj konačnoj odluci.
Upisao:
O čovjeku i njegovim apsurdima.
Najapsurdniji pokret od kad postoji čovjek je pokret Evine ruke kojim je ubrala zabranjeno voče sa drva spoznaje. Doživljaj apsurda i pitanje smisla života nisu prirodna stanje ljudske svijesti, oni su posljedica ljudskog otuđenja od pravoga života.
Upisao:
In memoriam kralju heretika.
Sunce se tek pojavljivalo na horizontu i njegova je prva zraka obasjala kneza heretika koji je stajao na piedestalu i pozdravljao s nama ovo četristoljetno jutro njegovog pogubljena koje ga je učinilo besmrtnim.
Upisao:
Gluho kolo
Iz Arkadijskog pejsaža dinaridske Hrvatske je izraslo tipično staro, gluho kolo bez glazbene pratnje. Njegov je ritam proizašao iz ritma gorštaka i danas mu ritam određuju teški koraci plesača. Kolo je nijemo, praćeno samo zveketom nakita, toptanjem nogu o tvrdu zemlju i dubokim disanjem plesača. Snažno plesno poskakivanje izražava snagu, izdržljivost i spretnost čovjeka u surovu krškom kraju i pokretom ga pretvara u poetičnu sliku raja. Ta Arkadija ne postoji na geografskoj karti naše domovine, ona je u duši onih koji su rođeni u kamenjaru.
Upisao:
Dan poslije dana ljubavi.
M. Proust i njegovo djelo "Traganje za izgubljenim vremenom" je za mene još uvijek izazov za razmišljanje o ljubavi i prostor- vremenu. Ovaj tekst je izrastao iz misaonog dijaloga sa najčudesnijim piscem sa početka prošlog stoljeća.
Upisao:
Njemu i vama iz svih mogućih razloga!
Upisao:
Samo ljubav
Petak i još 13- i dan u mjesecu, neka ga okruni samo LJUBAV.
Upisao:
Blaženo jutro koje padaš....
Jutros osjećam LJUBAV u zraku ove sobe u kojoj preko zaslona na računalu ulazim u virtualni svijet ljubavi i snova. Magicus, portal znanja, ljubavi i snova, Merlinov čudesni svijet u kojem nemoguće postaje moguće, strune treperave energije koja se kao dobroćudan virus teleportira u ovaj prostor koji nazivamo dom. Ja jutros kličem.....SRETNA SAM i pozivam vas dragi prijatelji da pritiskom miša na naslove polušate pjesmu Tina Ujevića i pjesmu To je tvoja zemlja.
Upisao:
Jezik ljubavi.
Ljubavna novela je uvijek priča o ljubavi sa sretnim završetkom. Ona često izgleda kao unaprijed određen program, kulminirajući zaplet situacija koji se mora odživjeti da bi na koncu ljubav pobjedila. Jeftini ljubavni romani hrane duše nesretnih, iz njih nastali filmovi povećavaju kvotu gledaoca, prelaze u sapunice koje zaglupljuju nacije. Valentinovo je dan kao i svaki drugi samo je pun kiča i umjetno izrađenih srca u jarko crvenoj boji.
Upisao:
Mozak i alkemijski treptaj oka
Vrijeme koje mi doživljavamo kao sadašnjost i nazivamo vremenom u kojem živimo nije prava dimenzija vremena koju naš mozak spoznaje i obrađuje u svojim procesima.
Upisao:
Misao, revolucionarna energija 21- vog stoljeća.
Čovjek je razumno biće i on ne može dugoročno i ciljano samo razumno djelovati. Razumnost, proizašla iz gluhoće osjetila kojim je čovjek, bez sumnje također obdaren, je samo privremeno skretanje s pravoga, ustvari jedinog puta, kojim je hominid kročio da bi postao čovjek.
Upisao:
Traganje za izgubljenom osobnosti.
Proust utjelovljuje ideje, a vremenu daje prostornost i postaje suvremenikom stoljeća u nekoj skrivenoj nadi da bi tako mogao izbjeći smrt. A smrt je za njega samo pojavnost gubljenja sjećanja, a on se želio sjećati i sjećao se i nije dozvoljavao vremenu da mu pobjegne. Proust je doista mislio vrijeme.
8
