Riječ je istina. Izvan riječi je mrak.

Kad prestane riječ
priča se rasipa u pepeo.

Riječ ima jasne oznake života,  riječi koje se u Kaštelanovu pjesništvu vezuju uz život: zvijezde, san, očinji vid, nebo, pa onda i smokva, maslina, kamen, voda, zemlja, nebo, lice.

A kad zapjevam
složit ću u slova,
i suze zemlje bit će pjesme moje,
svrstat ću ljubav u bunu stihova
kad se u pjesmi
sve ljubavi spoje.

Lijepa si zemljo moja, i skladna ko vodarica
S krčagom na glavi
Bijela stada i lađe na pučini
I zuj pčelinjaka i ulje maslinika
Volim tvoje svijetle pjesme i tužne
U kojima me majka zibala
Svjetlost tvoju-ovo proljeće što je moralo doći
Proljeće tvoje i naše
S traktorom preko njiva
Lijepa si zemljo moja, kao sloboda, kao oči
Tvojih junaka što i preko smrti gledaju
Koliko mrtvih pod tvojim rosnim travama
I kad ih vjetar češlja - oni pjevaju
I u grlu tvojih rijeka - oni pjevaju
I u pjesmi tvojoj - oni pjevaju
I u prkosu tvome - oni prkose
I u životu tvome - oni žive
I u istini tvojoj - oni su istina!
Volim te jer si otrla suze bijedi i svoju ljepotu
Čovjeku dala.

Jure Kaštelan