6
Upisao:
Slikovnica o jednom lijepom snu !
Upisao:
Pjesak i pjena!
Danas kiši, već danima plače nebo.....Sjedim uz računalo i lutam portalom Magicus.......učim, spoznajem ljepotu postojanja i nastojim upotpuniti svoje neznanje o sebi samoj. Kaja i Dzorko su mi dali dobročudne naputke kojim putem treba krenuti da se doista spozna pjesak i pjena istinskog postojanja.
Upisao:
Hvala Vajran!
Upisao:
Svim majkama na svijetu i
Upisao:
Neka tijelo postane djelo!
ponukana jučerašnjom diskusijom o tijelu, čovjeku i njegovoj neodgovornosti prema samom sebi, objavljujem još jednom ovaj davno objavljeni tekst. Možda će malo podignuti maglovitu zavjesu koja se nadvila nad čovjekom kojega mnogi optužauju za noodgovornost prema samome sebi, a ne ukazuju mu na puteve kojima bi trebao krenuti. Vjerujte mi dragi čitaoci, za promjene nikada nije kasno, to nam omogućava umreženost djelovanja našega mozga.
Upisao:
Koreografija svakodnevice.
Koreografija svakodnevice, slično koreografiji klasičnog baleta i plesa, vječno teži nadopunama i ispravkama i s malo osobne kreativnosti može postati ugoda i ljepota pokreta, dio estetike svakodnevnog komuniciranja, prvo sa samim sobom, a onda s okolicom u kojoj živimo.
Upisao:
Ispovjest još nerođenog djeteta !
Jučer je bilo puno govora o smrti, razgovarajmo danas o začeću i evoluciji života u nama. To je bilo predivno doba igre u kojoj je vladao jedan jedini zakon. Ritmom ukrotiti kaos u sebi i prvim izdisajem osloboditi nagomilanu energiju, pretvoriti je u plešuću zvijezdu da zasja na nebu i nagovjesti naš dolazak na pozornicu velikog svjetskog teatra.
Upisao:
Oda tijelu!
Duhovnost ili sladostrašće?
Moderni hedonist u sebi sjedinjuje jedno i drugo jer jedno bez drugoga je jedno veliko ništa.
Upisao:
Cjediljka za sunce!
Upisao:
Stonehenge ili božanska matematika
Sljedeću noć će se roditi ljeto, a u zoru će tisuće ljudi tradicionalno obilježiti ljetni solsticij na jugu Engleske pokraj megalitičkog spomenika Stonehenge.
Stonehenge čine uspravni divovski kameni blokovi – megaliti, poredani u dva kruga u Salisburyjskoj ravnici u engleskoj grofoviji Wiltshire, otprilike 13 kilometara sjeverozapadno od Salisburya.
Upisao:
Srodne duše!
hvala tigrus!
Upisao:
Mozak i pješćana kula
Ivani s ljubavlju mog gnostičkog uma, uma koji je studirao i još uvijek studira svijet revolucije duše, svijet prastarih i novih gnostika, uma koji vjeruje u snagu ljudskog srca koje treperići u univerzumu uma piše bajke i vjeruje u sve pročitano i naučeno. Srcem punim ljubavi Ivani poklanjam ovaj tekst u kojem se sjedinjuje znanje, vjerovanje i ljubav prema svjetskoj literaturi, ljubav prema "Uraru", a naročito prema čudesnoj knjizi čudesnog pisca "Anđelo sa zapadnog prozora". Ta knjiga je bila biblija naše generacije i kako vidim i danas je G. Meyrink svojim djelom zanimljiv na ovom portalu.
Moja ljubav se sjedinila sa novim spoznajama i ja slijedim misli novih gnostika koji nam danas pišu bajke o djelovanju našega mozga, objašnjavaju i približuju nam davna vjerovanja.
Upisao:
Jutrenje u srcu!
Jutrenjem u srcu koračamo kroz vrata sunca i ulazimo u smrtnicima nedohvatljivi, dušama vječno obečavani, svijet vječne ljubavi.
Svjetlost i pomilovanje, rascvjetani perivoj vremena, metafora beskraja postaje naš trenutak, naše postojanje u čudesnom snu koji nazivamo život.
Upisao:
Umijeće disanja.
Disanje je obnavljanje, hranjenje i čišćenje organizma, a pravilno disanje odmor i uspostavljanje dinamičke ravnoteže među ustrojstvima tijela na javi i u snu.
Upisao:
Na izvoru ljepote
Svijet ljubavi je, za moj, tvoj, vaš, naš um, svijet pun nebrojenih iznenađenja, svijet u kojem se događaji odvijaju bez nekog objašnjivog razloga, svijet u kojem jedna jedina čestica, ona čudesna struna koja u nama budi osjećaj ljepote postojanja, u isto vrijeme može biti na nekoliko različitih mjesta i može se očitovati u nekoliko različitih oblika energije, kao treperava točkica sreće, kao val zadovoljastva ili kao titrajući tonovi velike nebeske harfe.
Upisao:
Tigrusu o Tigrusu s puno ljubavi !
Upisao:
Ljudsko tijelo je kao biološki Stradivari, za GEMINI 1
Draga Gemini 1, nisam sigurna da vas zanima moje razmišljanje o vašem, danas objevljenom, tekstu, nisam sigurna hoćete li pročitati ovaj tekst ali iz ljubavi prema čovjeku koji se osjeća ugrožen u ovom nemilosrdnom svijetu čistih konzumenata ljudskih nesigurnosti ja Vam posvećujem ovo razmišljanje o ČOVJEKU i njegovoj svijesnosti.
Upisao:
Ecce homo!
Adam se spusto na zemlju da bi svojom pozitivnom energijom stvorio ravnotežu i ostvario harmoniju sličnu univerzumu. Trebao je postati poslanik sna, pripitomiti nagomilanu materiju i podariti joj osjećaj ljubavi, sreće i spokoja i ostvariti pobratimstvo sa univerzumom i to je na samom početku i činio. Zemlja je bila veliki perivoj pun ljepote mirisa, boja i tonova sna.
Upisao:
Okna duše.
Spoznamo li da naše tijelo živi u našoj svijesti, tada naša osjetila postaju okna naše duše i mi kroz njih poniremo u dubinu i vidimo u sebi samima vječni ples vječne energije od koje smo satkani. Sudjelujemo svijesno na slavlju svojih osjetila i osjećaja i slavimo život.
Upisao:
Samo ljubav!
Upisao:
Čovjek je mjera svih stvari.
Svemir, ta čarobna kristalna kugla našeg postojanja, je izrasla iz zakona zlatnoga reza u kojem se sjedinjuje treptaj božjeg oka sa zlaćanom spiralom pokreta njegove ruke, spiralnom dinamikom koja se dokazuje u ljudskim pokretima.
Upisao:
Teatar djeluje terapeutski.
Teatar djeluje terapeutski. Pobuđuje i oslobađa u nama emocije, pročišćava osjećaje, uvodi nas u svijet neiživljenog, svijet želja, tuge i srama, u svijet neizgovorenog, nedorečenog, skrivenih nesreća, svijet boli prouzrokovane nagomilanim i neobjašnjenim strahovima.
Upisao:
Neutrino, tkivo duše svijeta.
Draga Kaja, energija o kojoj ti pšeš, znanost koju Shanti priznaje je naslućena u torijama Giordana Bruna i dokazana u znanosti postojanjem NEUTRINA. Bez električnog naboja neutrino se spušta sunčevim zrakama u našu atmosferu i prolazi nevidljiv i neosjetljiv kroz nju, ulazi u zemlju i prolazi kroz nju, ulazi u naša tijela i napušta ih. Neutrino putuje neopažen univerzumom i našom plavom ljepoticom, dotiće nas svojim postojanjem u svemu u nama i oko nas i možda je u njemu skrivena i tajna čudesne energije koja je stvorila svijet.
Upisao:
Buđenje na oltaru života.
Stonehenge je drevni, kameni grad s dalekih nam otoka.
Maklavun, grad izrastao na putevima Istre, je vjerovatno stariji i za nas značajniji kameni grad, ali u tom gradu nisu pronađena znamenja vremena, prije vremena i nije prozvan hramom beskraja.
Pa iako je MAKLAVUN naša povijest ja odsanjah san univeruma i krenuh na dugo putovanje vremenom i zaustavih se u Stonehenge, u zvjezdarnici iz koje se u svakom ljetnom solsticiju izdiže oda nebeskom svodu i životu.
Upisao:
Iz srca punog ljubavi dragom SRCU punom ljubavi.
Drago Srce, hvala na poruci koju si mi ostavila ispod Željkine današnje Anđeoske poruke, hvala na ljubavi koju širiš ovim portalom, hvala na ljubavi koju meni poklanjaš tvojim rečenicama, tekstovima, komentarima. Tebi za ljubav, iz srca punog ljubavi, ostavljam trag mog srca koje ne pozna mržnju, ne pozna gorčinu, ne podnosi razlike među ljudima i stranama svijeta, ne slijedi ni jednu filozofiju, ne pozna pristranost, srca koje teži istini i postavlja pitanja sebi i drugima, srca koje živi trenutke sreće u vremenu koje proizlazi iz božjeg sna, srca koje ponekad osjeti tugu, taj čudesni osjećaj koji mu potvrđuje da je živo i da je sudionik vremena i da u sebi nosi cijeli svijet.
Upisao:
Što je to u ljudma ružno?
Ljubav, ta čudesna energija nas sve sjedinjuje u samsari, kotaču života, koji se već milionima godina vrti i energijom ljubavi i iz nje izrastajućom harmonijom ispravlja greške ljudskog neznanja.....Pročitah i prostudirah pjesmu o siromahu, zgrozih se na riječ siromah, zapitah se što riječ siromah znači jednoj poetskoj duši.........zapitah se tko je to siromah u današnjem svijetu i osjetih tugu, bezgraničnu tugu jer shvatih da i pjesnici, to čuđenje u svijetu, dijele ljude na siromašne i bogate, da se koriste zlatom i stručkom cvijeća, tim najpoetičnim pojmovima ljudske duše, da bi osudili čovjeka, da bi ga stavili na stup srama, da bi pozvali čovječanstvo da mu sudi......Doista tužno i ružno.... a poezija nas u svojoj suštini poziva na spoznaju ljubavi
Upisao:
Anatomija jednog samoubistva XIX
Smisao života se ne nalazi u napisanom nego u shvaćenom teksu, ne u konzumiranju vanjskih ugoda nego u djelovanju, ne u pasivnom promatranju nego u sudjelovanju u životu. I oni koji se nikada nisu svjesno upitali što je smisao života, ipak, doduše često nesvijesno, žive taj smisao od prvog do zadnjeg trenutka svoje egzistencije.
Upisao:
Geometrija Božjeg sna.
U vrtlogu njegova sna se rađa trenutak purpurnog jutrenja. Svakodnevna renesansa, u renesansi vječnosti, proljećem pretvara pupoljke ruža u prekrasno bijelo more, a vjetar donosi s neba uvijek miris ljubavi.
Upisao:
Anatomija jednog samoubistva XVIII
Egzistencijalni interes nas je polako pretvorio u automate koji dobro obavljaju svoj posao i poštuju etičke norme društva, te tako jednostavno funkcioniraju. Stvarnost postaje stvarno samo preslikavanje svijeta u kojem živimo, bez mogućnosti osobnog sudjelovanja u ljepoti njene interpretacije. U nama postoje potencijali koji stvarnost mogu kititi pridjevima poetska, intelektualna, prozaična i tako nema kraja nabrajanju. Zainteresiranost ili nezainteresiranost za sebe sama, je osnova iz koje gradimo sliku svojeg postojanja.
Upisao:
Anatomija jednog samoubistva XVII
Osnovna ideja o kamenu mudrosti ili materija prima potiče iz zapisa na tabuli smaragdini, čiji stvoritelj je trostruki Merkur- Hermes, koji je po egipatskoj mitologiji bio tijelo, duša i duh u jednom. Trostruki Hermes je u sebi sjedinjavao tri mudrosti nebesku, zemaljsku i podzemnu.
Alkemičari su kasnije njegovim imenom nazvali tekućinu koja rastapa sve, kojom se mogu mjenjati stanja i kakvoća tvari.
Upisao:
Anatomija jednog samoubistva XVI
Glavobolja je prestala. Doživjela sam svjesno alkemijsko vjenčanje moje unutarnje dvojnosti. Osjećanje osjećaja je postalo dio mene. Bol je stvarno utvara podsvjesti koja se počne širiti nepoznatim putevima, uvlači se svaki ugao tijela i ovlada svjesnom spoznajom.
Upisao:
Sic transit gloria mundi!
Stajali su na kristalnom mostu
iza njih nedosanjani snovi
ispred njih život zagrljen u kotač
istinskog postojanja
u ovom sretnom danu
između jučer i sutra.
Upisao:
Zagrljaj neba.
Blještava na noćnom nebu čudesna luna pleše svoj ples oko plave planete vječno gledajući u Boga sunca koji joj poklanja sjaj. Oni u žudnji za zagrljajem već milijardama godina zaokružuju dan i pričaju nam najljepšu ljubavnu priču o nama i našem životu.
Upisao:
Anatomija jednog samoubistva XV
Kugla je blještala vatrom, miris jasmina se širio oko nas, a iznad kugle zasja ptica Feniks i odleti u tamno nebo nad dvorcem. Zvuk lanaca najavi podizanje mosta i naš povratak u stvarnost.
Upisao:
Anatomija jednog samoubistva XIV
Zapalit ću vatru od pinija, čempresa i starih kestena. Hodat ću žeravicom i oslobađati se ovoga života. Miris Lombardije će me odnijeti u snove. Ivanjska noć je noć ljubavi i smrti.
Upisao:
Anatomija jednog samoubistva XIII
Upisao:
Anatomija jednog samoubistva XII
Anina smrt nije odnijela sa sobom i tajnu njenog nesretnog života. Psihoanalitičar je nastavio dalje istraživati i tražiti uzroke njenog, za nas, bolnog odlaska. U kućici iza pruge je pronašao Anine zapise po kojima je počeo reknstruirati događaje koji su slijedili. Poslije jednog razgovora s njim sam se prisjetila presudnog trenutka u Aninom sjećanju, trenutka kada je počela shvaćati tregediju njene stvarnosti.
Upisao:
Anatomija jednog samoubisva XI
Da bih pomogla pacijentima moram prvo sama u sebi razumjeti, protumačiti i osjetiti tuđe misli, pretvoriti ih u svoje i onda stvoriti svijet u kojem ću doista moći pomagati onima koji, nesigurni u moć univerzuma misaono- osjetilno- osjećanog u sebi, lutaju tuđim svijetovima.
Upisao:
Božja iskra.
Dinaja, opusti se, zaboravi sve naučeno.
Učinit češ si ogromnu uslugu, poručuje mi Shanti i ja pokušah zaboraviti sve naučeno. Zaustavih se u trenutku buđenja i pogledah u nebo. Na istoku me pozdravljalo svitanje i ja se upitah kako zaboraviti, kako zaustaviti misli, kako izbrisati sjećanja? Kaja nas poziva da spoznamo jedninu, poziva nas na buđenje u NJEGOVOM snu. To je put bez pitanja, bez tumačenja, bez razumjevanja. Krenuh tim putem zaustavljajući misli, pretvarajući ih osjećaje koji su mi ipak, protiv moje volje tumačili taj proces buđenja u novom snu.
Upisao:
Anatomija jednog samoubistva X
Ljubav, ta čudesna droga opija u isto vrijeme dva mozga i dva srca. Ona izrasta iz dva različita materijala u nevidljivi svjetleći trag kojim se jedno biće ogleda u drugome.
Upisao:
Znanje je tek sjećanje!
Znanje je samo sjećanje
ljepta postojanja,
osjećanje osjećaja
ljubav, ta vrhovna svećenica sreće
ljubav, to čudesno znanje
za koje nisu uvijek potrebna osjetila.
Upisao:
Anatomija jednog samoubistva IX
Sindrom Alice iz zemlje čudesa je ime bolesti kod koje se pacijentima, oni sami i sve oko njih čini u izgledu i oblicima promjenjenim. To su slike iz mašte u kojima se oni vide umanjenih dimenzija kao što je to doživjela Alica jedući gljivu. Mada je taj sindrom nazvan imenom dječje knjige i dijagnosticira se kod djece s glavoboljama, meni se čini, iz razgovora s Anom, da ona boluje od tog sindroma.
Upisao:
Probudimo se!
Probudimo se sjedinjeni u obećanju
da ćemo izaći među koplja
sunčeve svjetlosti
hrabro koračati među opustjelim srcima
i u svakom zrncu pjeska
zrcaliti samo ljubav!
Upisao:
Došao je toga dana....
i donio ljubav.
Upisao:
Ljubićasti san!
Ljubav u riječi i slici!
Upisao:
Srce hvala ti na ovom snu!
Srcem srcu od srca. Hvala ti drago srce da treperiš treptajima mojih davnih snova.
Upisao:
Ecce, vidi plavi planet !
Iz ljubavi i s ljubavlju plavoj ljepotici, našoj majci nad majkama, ZEMLJI, zemlji koja nas hrani i njeguje, koja nam oprašta, koja se samo ponekada pobuni vulkanima, potresima, poplavama, njoj u čast napisah ovaj tekst kao znak ljubavi prema koljevci u kojoj sam rođena, kao znak ljubavi prema grudi zemlje u kojoj ću jednoga dana počivati.
Upisao:
PANTA REI, vječna oda ljudskom postojanju!
Po mitu iz davne antike tu je bio i ulaz u HAD, granica između tame i svijetla, tu, jedan pored drugoga rastu lovor, znak sunca i jasnoće misli i bunika, znak tame i ludila duha. To je mjesto gdje se smjenjuju energije Apolona i Dionizija, mjesto gdje se one spajaju u simfoniju stvarnog postojanja.
Upisao:
Rijeka bez povratka
Vrijeme je rijeka, čudesan tijek vode u koji nemožemo dva puta ući. Trenutak je blješteća kapljica koja se našim postojanjem mijenja. Slijedimo trenutke, ne zaustavljamoj se, budimo vatra koja nema prošlosti jer prošlost je pepeo na kojem ne niče život. Život je pokret i vječno nastajanje, uvijek novi plameni jezici koji hrle u beskonačnost.
Upisao:
Poigrajmo se.
Ovo dobih mail poštom i želim podijeliti s vama.
6
