Umrijeti, možda usnuti! Usnuti, pa i snivat možda?
I usnuvši dokončat srca bol i prirodnih još tisuć potresa,
Što baština je tijelu. To je kraj da to je smetnja sva!
Jer snovi, što u smrtnom tome snu nas mogu snaći,
Zemaljske kada muke stresemo.........
To je razlog, što je nevolja dugovječna .......   Shakespeare, Hamlet

 

 

Profesorica Zlata Bartl rođena je 20-ti veljače, 1920. u Sarajevu, gdje je završila pučku školu i gimnaziju, a 1938. u Zagrebu je upisala tadašnji Mudroslovni (filozofski) fakultet. Po završetku studija stekla je zvanje profesorice kemije, fizike, matematike, meteorologije i mineralogije.      

U Podravki se zaposlila 1955., a prvi veći uspjeh postigla je već 1957. kada je na njezinu inicijativu pokrenuta proizvodnja dehidratiziranih juha. Dvije godine kasnije na tržište je lansiran univerzalni dodatak jelima pod nazivom Vegeta, koji je postao jedan od najpoznatijih hrvatskih proizvoda. 

 

 

Smrt je užasno konačna, nepovratno putovanje u "nešto" dosad nepoznato, nitko, do "jednoga", se dosada s tog putovanja nije povratio da nam ispriča priču o toliko filozofiranoj, od različitih religija obećavanoj, a od čovjeka željenoj i sanjanoj vječnosti.

   

 

Ovu knjigu sam posvetila mojoj teti, profesorici Zlati Bartl, koja me je naučila misliti.

Umrla je na današnji dan, pred godinu dana, u šest sati poslijepodne, moja draga teta Zlata i ja sam danas samo tužna.  

 

 

  Jedino što u životu nije voljela je bila crna boja, uživala je u suncu, zelenilu prirode i plavetnilu neba, tom beskraju koji je zadnjih par godina, ležeći nepokretna u krevetu, neprekidno promatrala i zamišljala da je to njeno voljeno more, a vjetar u krošnjama starih topola joj je donosio šum valova i pjevanje sirena koje su je pozivale na zadnje putovanje.  

 
     

 

Poklanjam joj to plavetnilo i pišući ovaj tekst čujem tonove njenih snova.


" Sve baš, sve je mrtvo: oči, dah i ruke,
Sve, što očajanjem htjedoh da oživim
U slijepoj stravi i u strasti muke,
U Dvorani kobnoj, mislima u sivim.
Samo kosa tvoja još je bila živa,
Pa mi reče: 

Miruj ! U smrti se sniva."

A.G. Matoš