Odigraj "Tarot DA/NE"

Kalendar događanja

Član dinaja

Upisao:

dinaja

OBJAVLJENO:

PROČITANO

720

PUTA

OD 14.01.2018.

Ispovjest još nerođenog djeteta !

Ispovjest još nerođenog djeteta !
Jučer je bilo puno govora o smrti, razgovarajmo danas o začeću i evoluciji života u nama. To je bilo predivno doba igre u kojoj je vladao jedan jedini zakon. Ritmom ukrotiti kaos u sebi i prvim izdisajem osloboditi nagomilanu energiju, pretvoriti je u plešuću zvijezdu da zasja na nebu i nagovjesti naš dolazak na pozornicu velikog svjetskog teatra.

 

Mojoj dobroj vili

Koračam tepihom sna
i čekam svitanje ovoga dana
na ovoj hridi daljine,
na obali mora koje ljubi nebo
i slavi ovo jutro ljepote.

Noć i dan sjedinjeni u
lipanjskom svitanju,
kao dolutala lastavica
savih gnijezdo u tvom srcu i
sakrih se u njedra djetinjstva.



Povratak je moguć samo tamo gdje smo uistinu već jednom bili i ja se evo vraćam na početak da bih još jednom osjetila ritam i osluhnula onu čudesnu sonatu po kojoj sam nekada davno plesala.

Prisjećam se ritma jer ritam se u meni rodio prije mog istinskog rođenja, označio je početak, otvorio vrata životu i uveo me u četvrtu dimenziju postojanja u moje prostor- vrijeme.
To je bio ples bez osjećaja za ravnotežu, ples tijela koje još nije bilo tijelo, ples srca koje još nije bilo srce, ples mozga koji još nije bio tvornica snova, ali to sam ipak bila ja u svom malom univerzumu.

 



To je bilo predivno doba igre u kojoj je vladao jedan jedini zakon. Ritmom ukrotiti kaos u sebi i prvim izdisajem osloboditi nagomilanu energiju, pretvoriti je u plešuću zvijezdu da zasja na nebu i nagovjesti moj dolazak na pozornicu velikog svjetskog teatra.
Plešući prolazim kroz stotine tisuća godina, živim evoluciju primata u svim njenim fazama.

 



Živim priču o evoluciji od čovjekolikih majmuna Hominida do Homo Sapiensa, jednu od najčudesnijih svjetskih priča.

To je priča o nama i ja spoznajem da je evolucija hominida bila naša jedina šansa da postanemo ono što jesmo, dakle šansa da životu poklonimo svijest. Preobrazba, iz koje je izrasla vrsta čovjek, je završila puno prije nego je čovjek počeo stvarati civilizaciju, svoju povijest i sudjelovati u kulturološkoj evoluciji.

Osjećam kako se godine i stoljeća smjenjuju, milijarde njih se skupljaju u moj trenutak spoznaje i ja sam ćelija, molekula, ameba, riba, gušter, četvoronožac.


Daljnjih dvjesta tisuća godina se smjenjuju vrste Astralophitekus, Homo Habilis, Homo Erektus, Neadertalensis, Homo sapiens i konačno sam ja, Homo Sapiens Sapiens, preživjela.



Ti si usnulo sunce u
ljubičastom snu,
koji sam davno
na tvome krilu snivala.

griješ mi promrzle obraze
pogledom što gori
vječnom ljubavi tvog postojanja.




Osluškujem kako se majka smije i ja se smijem s njom, ritam njenih koraka je drugačiji od ritma mojih skučenih pokreta. Prostor koji sam si stvorila je premalen za ples kojim majka pozdravlja jutro, živi dan i suton, trenutke u kojima njen korak odzvanja u meni njenim blagim glasom. Mozak, postaj polako tvornica mojih snova. On titranjem svojih ćelija, buja i širi prostor lubanje dirigirajući novonastajućem orkestru superstruna novi ritam. Iz njega titraju novi tonovi i rađaju se boje.

 



U devet mjeseci provedenih u majčinoj utrobi, mom malom univerzumu je skupljena cijela evolucija ljubavi. Nastala iz ljubavnog čina, moja prva ćelija je upila tu energiju u sebe i postala duplo biće iz kojeg će se razviti moja svijest. Svijest oblaći haljinu tek naćetog sna i pretvara ga u vrijeme rasta novih ćelija iz kojih titra neko novo, ali još uvijek moje vrijeme. Tijelo ga prihvaća, udružuje se s iskrenjem novonastajućih ćelija.

 

 

Osluškujem zvukova koji do mojih unutarnjih ušiju dopiru iz drugih svjetova. Tiha glazba "mjesećeve sonate" stvara ugodu u meni.
Tamo vani je lijepo, mislim i osjećam ugodu u tijelu, radujem se susretu sa tim još nepoznatim, ali ljepotom osjećaja naslućenim svijetom.

"Što misliš hoće li biti dječak ili djevojčica?" prepoznajem majčin glas.
"Sigurno će biti dječak." nepoznati tonovi nekog drugačijeg glasa dopiru u moju svijest. Tajnovitost tog glasa izaziva neki čudan osjećaj u meni. Moje ćelije zatitraše i ja začuh svoju misao.
"Ja sam djevojčica." a tek zaćete ruke i noge pokušaše dokazati moju misao.
"To je djevojčica, buni se na tvrdnju o tvom sinu." reče blagim tonom majka.
"Kada ja kažem da će biti sin, onda će se sin i roditi." glasu koji sam čula izazva u mojoj svijesti pobunu.
"Ti mene ne voliš." pomislih i u istom trenu se zapitah "Što znači riječ volim?"
"Ako bude dječak ja ću ga isto voljeti." majčin blagi glas mi objasni što znači ta riječ.
Osjetih toplinu u ćelijama, energiju koja ih izazva na daljnje sjedinjavanje.
"Ja sam djevojčica." vrisnuh nesvijesna da me majka još nečuje. No iako me nije čula njen glas me ponovo umiri.
"U meni raste sigurno djevojčica. Osjećam njene pokrete, ona pleše svoje gluho kolo u mojoj utrobi i najvaljuje svoj skori dolazak u svijet ljubavi."
"Što je ljubav?" pokušah uspostaviti vezu s glasom koji me je smirivao.
Kao da je čuo moj šapat, topli glas mi odgovori.
"Ljubav je najljepši poklon prirode, to je osjećaj koji je niknuo i sada sazrijeva u mojoj utrobi. Ljubav to si ti moja još nerođena djavojčice."

To je bio kraj jednog i početak novog zlatnog doba moje svijesti.
Na ulazu u taj novi svijet me dočekuju anđeo čuvar s prstom zaborava, Sofija majka svijetla i tame i svježina zraka koja budi još jedan ritam u meni, ritam disanja.

JPEG, IMAGESIZE:2,68 KB



Koračam bukom rijeke vremena
i čujem tišinu sa vrela djetinjstva
i budim usnulo sunce
da odvojim dan i noć
da bude svitanje
da vidim koplja dnevne svijetlosti
i tebe u ljepoti ovog jutrenja.



Prohujale su godine rasta, sazrijevanja i zrelost već pomalo u meni stari. Sljubljena s univerzumom ja sam, kao i mnogi drugi, prihvatila život i tajnom ovijenu istinu o uzroku našeg svjesnog postojanja.

No ja se ipak sjećam, jedino što još čujem iz onog davnog vremena je glas majke i rečenica.

"Ti si LJUBAV draga moja još ne rođena djevojčice."

 



Tonovi jedne vječne melodije o ljubavi, zvuci Bethovenove sonate
za elizu me sjećaju na onu noć punu ljepote i mjesećine, trenutak u kojem sam saznala što je ljubav.

Ljubav je pružila svoje meke dlanove i zatvorila život u vječni san o ljepoti postojanja.

Čujem je u vjetru zapada, vidim je u očima neba, prepoznajem je u ljepoti ovog svitanja i u suncu, toj čudesnoj svjetlosti koja grli ovaj dan i nas u njemu.

KLIKALICE

🔝

KOMENTARI

  • 23.06.2009. 08:22h

    Član ivanaMerlin1 Otkud nam iste noći baš lastavica ? S mišlju na lastavicu sam se jutros probudila ! Krhku. Željnu stare strehe poznate. Strehe koja se zove dom. Snove ljubičastog mora sam jučer u poznu noć priželjkivala. I eto mi danas tvoje pjesme. Jedino moje djevojčice žuđene neće biti. Svejednako je volim kao da sam je imala. Da, djevojčice su ljubav, ljubljena djevojčice.
  • 23.06.2009. 08:32h

    Član angelsflyMerlin1 prekrasno, opet iznova...hvala Dinaja..hvala što jesi.. ..od svih slika u riječima od kojih zastaje dah, najzvonkija mi je \"ja u svom malom univerzumu\" ..plod u majčinoj utrobi ni pojmiti ne može kakav se univerzum krije izvan njegovog univerzuma..je li isto tako sa nama ljudima na zemlji? ..jesmo li i ovdje u jednoj utrobi?da rastemo?hoćemo li se roditi opet iznova kad napustimo i ovu utrobu?....
  • 23.06.2009. 08:37h

    Član ivanaMerlin1 O, danas bi za mene mogao biti dan plakanja. Ponekad se jako zgusne ta lakoća postojanja. Kad neka poznata slika izroni, lakoća se znade tako zgusnuti da oteža. Kao kad maglica vodena orosi list pa zgusnuta klizne niz stapku.
  • 23.06.2009. 08:42h

    Član ivanaMerlin1 Da, čini se da je ista svaka od naših utroba kada ljuljamo i da smo u istoj utrobi svi bili i ostajemo ljuljani.
  • 23.06.2009. 08:44h

    Član dinajaMerlin2

    ivana

    jutros upotrijebih tvoju cjediljku i osjetih lakoću postojanja...........hvala ti....:-)))
  • 23.06.2009. 08:46h

    Član dinajaMerlin2

    angelsfly

    hvala ti na sudjelovanju u mojim sjećanjima.......ova čudesna utroba u kojoj se sada nalazimo nas često brani i od nas samih........a kada je napustimo jednoga dana.........sjećajmo se ljepote i vremena provedenog u njoj.......:-))
  • 23.06.2009. 09:26h

    Član srceMerlin2 Dinaja, prvo što mi je palo na pamet kada sam pročitala ovaj članak je bilo, da je diktirano od nekoga nerodjenog deteta. Često sam razmišljala zašto Bog uzme dete roditeljima kada je tako bolno. Verovatno prepozna Posebnost tog uzklilog semena koje ne treba na preiskušnju, uzme ga sebi i podari svu svoju božansku ljubav. Čudna su puta Gospodnja. Divno si ovo napisala, i uredila. Najlepša mi je Klimentova slikica.Pozdrav
  • 23.06.2009. 12:34h

    Član mlabosMerlin12 dinajo..u tvom stilu i elementu...
  • 23.06.2009. 12:41h

    Član dinajaMerlin2

    srce

    kruh naš svagdašnji osjetih u tvom koemnataru....:-)))
  • 23.06.2009. 12:43h

    Član dinajaMerlin2

    majo

    hvala majo......osjetih te u komentaru, osjetih te u tvom stilu i elementu......predivno je iz trena u tren učiti osjećanje osjećaja.......:-))
  • 23.06.2009. 19:07h

    Član dzorkoMerlin2 dinaja, a porod... kakva bi i kolika bila uloga poroda... u evoluciji...
  • 23.06.2009. 19:11h

    Član dzorkoMerlin2 uzgred, i navodno, i smrt je prilika za ubrzanu evoluciju... barem tako navode Katha Upanišad...
  • 23.06.2009. 19:13h

    Član dinajaMerlin2

    dzorko

    dzorko, pri porodu se spusti naš anđeo čuvar nad koljevku i šapne..... zaboravi sve ovo što si do sada slušao i gledao, zaboravi da bi se mogao sjediniti s trenutkom uranjanja u život na plavoj planeti....... i mi zaboravljamo vrijeme sazrijevanja u majčinoj utrobi........u meni žive neke sjene koje pretvaram u štivo i mislim da se uistinu sjećam...........:-))))
  • 23.06.2009. 19:16h

    Član ivanaMerlin1 Ja samo znam kakva je uloga medija u prikazivanju poroda i zgranuta sam time. Porod se prikazuje kao borba u kojoj je majka nekakva ratnica mučenica, što niti približno ne odgovara onome što sam osobno doživjela. Bogu hvala da nismo svi jednako prijemčivi za ono što nam se neprekidno sugerira. Uvijek se pitam koliko smo se udaljili od onoga što je bilo prirodno i prekrasno i jednostavno i koliko se žena muči zbog onoga što im je sugerirano, te koliko beba pritom pati.
  • 23.06.2009. 19:23h

    Član dzorkoMerlin2 mislio sam na \"novi\" pristup u porodništvu... tzv. nenasilni porod... i kao dio toga pristupa - porod u vodi... inače, neka sjene i dalje oživljuju i u štivo se pretvaraju...
  • 23.06.2009. 19:25h

    Član dinajaMerlin2

    ivana

    zar bolovi poroda nisu bolovi koji se najbrže zaboravljaju.......?....zar oni ne prestaju u onom trenutku kada majka začuje plač djeteta? pitam draga Ivana jer nikada nisam doživjela taj sretni trenutak.....nikada nisam rađala.......prisjećam se samo sebe, djeteta koje je bilo uzrokom majčine najveće boli i istovremeno najveće sreće......:-)))
  • 23.06.2009. 19:31h

    Član ivanaMerlin1

    @dinaja

    Mogu ti reći da sam ja svoj porod dočekala s radošću, iako je trajao cca 5-6 sati ja imam osjećaj da je proletio učas, jednostavne vježbe disanja daju ti mogućnost da ti ne bude dosadno i da opustiš i tijelo i um. Nikakve drame, zaista. Često ne mogu vjerovati da su uopće prošli toliki sati. Ne da se zaborave, nego nisu vjerovatno za većinu žena onakve kave ih se prikazuje. To je kao kod zubara - ako se zgrčiš, logično je da više boli. Opustiti se između bušenja ili između trudova - ista stvar. Svi znamo da se nekad prodo odvijao u polju, čučnuvši u pauzi nekog posla. Nismo toliko tjelesno atrofirali, koliko se damo uvjeravati.
  • 23.06.2009. 19:38h

    Član ivanaMerlin1

    @dinaja

    Potpitanje ! Kako znaš da je tvoj porod bio uzrok najveće boli tvoje majke ? Ili to samo pretpostavljaš ? Upravo to govorim, da porod originalno nije zamišljen ni približno kao najveća bol. Par trudova i to je to. Zašto ne nastojimo predočiti to svakoj mladoj majci na taj način ?
  • 23.06.2009. 19:54h

    Član dinajaMerlin2

    ivana

    draga moja ponavljam nikada nisam doživjela porod, ne znam što su porođajne boli.......moja majka mi je pričala da su trudovi bolni, jer u onom drevnom vremenu nije bilo gimnastike i pripreme za porod...nije znala disati, nije se znala opustiti......danas je to drugačije, mlade majke su pripremane za porod, educirane u opuštanju mišića dna zdjelice........ali kada djete zaplakače dokazujući da je udahnulo životl, tako mi je rekla mama, bolovi su kao božjom rukom odnesene u zaborav......to vjerovatno ima veze sa emocijama koje u tom trenutku postaju osjećaji, postaju ljubav majke prema djetetu, a ljubav liječi skoro sve boli......kaže se da je majčinska ljubav melem svim bolestima i kod majke i kod djeteta........:-)))
  • 23.06.2009. 20:05h

    Član srceMerlin2 Meni se isto ne dopada kako u filmovima prikazuju porod žene. Kričanje, vrištanje, i još šta. Istina da svako doživi na svoj način, ali kada sam se ja poradjala. bilo nas je pet i niti jedna nije pravila takve scene. Jeste da je bol koju do tada nisam osetila, ali to je prirodno i uzme se kao tako. Grizeš ruku i slušaš babicu šta ti govori. Nisam odmah osetila majčinsku ljubav, tek posle par dana su se javile prve emocije i posle toga se povećavaju svakim danom sve više i više i ostaju do zadnjeg izdisaja.
  • 23.06.2009. 20:11h

    Član ivanaMerlin1 Mama ti je vjerovatno rekla sve: ti si ljubav, djevojčice. Nisam medicinski obrazovana, ali sam uvjerena da je porođajna trauma za dijete tisuću puta veća nego za majku, a bila bi i manja za oboje kad se porod ne bi tako dramatično prikazivao. Trudnice jesu educirane nešto malo, nije ni potrebna ne znam kakva edukacija, porođaj je prvenstveno prirodna stvar, ali slike iz filmova vjerovatno često dovedu do toga da sve postaje dramatično. Ako je majka u drami, sigurno je dijete eksponencijalno zgrčeno. Ljubav, samo ljubav i jednostavnost, ohrabrenje, podrška i demistifikacija. Bit će manje onih koji pri zaranjanju u slike svog života u majčinoj utrobi i vlastitog poroda osjećaju veliku dramu, na svijet će se ponovo dolaziti lakše i ljepše.
  • 23.06.2009. 20:17h

    Član ivanaMerlin1 Inače, majčinstvo sam osjetila prvim onim zamahom peraje ribice koja mi je iznutra poškakljala utrobu.To je taj nezaboravan trenutak koji je mene osvijestio u spoznaji da sam majka. Koliko god se lijepih stvari kasnije kroz roditeljstvo dešavalo ( a i onih neznatnih, prolaznih teških, ali slatkih faza ), to škakljanje perajice nikad se ne zaboravlja i na neki način bi i to bilo dovoljno da bi se osjetilo što znači nositi u sebi novi život. Bar meni je tako nezaboravan taj osjećaj.
  • 23.06.2009. 21:09h

    Član dinajaMerlin2

    ivana

    draga Ivana ti si sretna žena jer to je sigurno ne zaboravan osjećaj i divno je divno, doista divno kada žena taj osjećaj tako može zadržati u sjećanju i cijeli život nositi u sebi...........predivan je taj osjećaj koji ja ne poznajem, ali znam da sam zahvaljujući ljubavi majke doživjela predivan susret sa životom i osjetila ljubav koju cijeli život nosim u sebi kao znamenje na onih predivnih devet mjeseci zajedništva i nježnost prvog zagrljaja poslije poroda......ljubav je doista predivan osjećaj.........ljubav koju mi je majka usadila začećem u prvu stanicu tijela i ona živi, raste i širi se u meni već destljećima............:-))))
  • 23.06.2009. 21:14h

    Član ivanaMerlin1 Ja sam obična žena :))))))) Užitak je biti obična mala Ivana, zašto to ne bi bilo dovoljno ? Ti si sretna jer se sjećaš glasa majke koja ti je proučivala da si ljubav - dakle i ti si sretna. Možda se jednog dana odlučim i ja potražiti što je meni moja majka poručivala dok me nosila, zasad nisam sigurna da bih se u to upuštala, po vlastitom pričanju je bila prilično zbunjena i nesigurna. Neka te spoznaje još malo počivaju u mojoj podsvijesti, ima vremena.
  • 23.06.2009. 21:26h

    Član dinajaMerlin2

    ivana

    draga ivana, ovo mi je majka šaputala pred spavanje kada sam bila još mala djevojčica Želim ti vrijeme, Želim ti sve vrline svijeta. Želim ti ono što mnogi nemaju, Želim ti vrijeme veselja i sreće, vrijeme smijeha, vrijeme tvojih snova i misli, želim ti toliko vremena da ga možeš i drugima poklanjati. Želim ti vrijeme u kojem nećeš morati žuriti i trčati nego vrijeme zadovoljstva i mira, ne vrijeme koje ćeš gubiti, nego vrijeme koje ćeš imati u izobilju za čuđenje i povjerenje i u kojem nikada nećeš morati gledati na sat, vrijeme za skidanje zvijezda, vrijeme rasta i sazrijevanja. Želim ti vrijeme nade u kojoj će se ljubav u tebi rađati, vrijeme u kojem ćeš sretati samu sebe i u svakom danu i svakom satu osjećati sreću i vrijeme u kojem ćeš drugima opraštati. Želim ti vrijeme u kojem ćeš uistinu živjeti...... i ja večeras ovo šaućem tebi, tebi iz zahvalnosti jer sudjeluješ u mojim osjećajima.......hvala ti draga ivana....:-))9
  • 23.06.2009. 21:34h

    Član ivanaMerlin1 :)))))))))) Do kad ćeš me darovima obasipati ? Nisam navikla, ali lako bi moglo biti navići se. Prekrasne li uspavanke - budnice ! Šaputanje za danonoćo slušanje ! Hvala ti. Nije čudo da si tako divna, očito je na koga si ::::) Mama....
  • 24.06.2009. 14:48h

    Član ivanaMerlin1

    @nisam mogla odoljeti

    Mojoj dobroj vili Koračam tepihom sna i čekam svitanje ovoga dana na ovoj hridi daljine, na obali mora koje ljubi nebo i slavi ovo jutro ljepote. Noć i dan sjedinjeni u lipanjskom svitanju, kao dolutala lastavica savih gnijezdo u tvom srcu i sakrih se u njedra djetinjstva. Ti si usnulo sunce u ljubičastom snu, koji sam davno na tvome krilu snivala. Griješ mi promrzle obraze pogledom što gori vječnom ljubavi tvog postojanja. Koračam bukom rijeke vremena i čujem tišinu sa vrela djetinjstva i budim usnulo sunce da odvojim dan i noć da bude svitanje da vidim koplja dnevne svijetlosti i tebe u ljepoti ovog jutrenja.
  • 24.06.2009. 14:49h

    Član ivanaMerlin1 Divota !
  • 24.06.2009. 15:06h

    Član dinajaMerlin2

    ivana

    hvala ti....jer to je meni moja najdraža pjesma...:-)))
  • 20.03.2010. 17:54h

    Član shadowofsoulMerlin9 dakle, Dinaja, ovo je prekrasno... vidiš, nisam ovim očima gledala na te stvari, kako ih ti prikazuješ... ali znam i još uvijek osjećam nju.... :) koliko mi se samo veselila i koliko me željela, da me dobila nakon 18 godina braka :) da, ovaj tekst svakako treba ući u Magicusov zbornik :)

SADRŽAJ UPISAO

Član dinajaMerlin2 Dodaj ili oduzmi Merlina

Smatrate člana dinaja dobrim članom portala? Nagradite ga Merlinom.

IZDVOJENO

Vitamin C

🔝

IZDVOJENO

Najnoviji članci

🔝
Pregled najnovijih komentara Osobne stranice svih članova kluba

DUHOVNOST

VELJAČA...

METODE I TEHNIKE

BRZI CHAT

  • Član vanessavanessa

    *

    24.02.2020. 19:49h
  • Član mkrmarmkrmar

    Svjetlosni zagrljaj

    16.02.2020. 12:18h
  • Član mkrmarmkrmar

    Dobar dan svma !

    16.02.2020. 12:17h
  • Član bglavacbglavac

    Nedjelja, predivan dan, neka vam je radostan. LP

    16.02.2020. 08:31h
  • Član vanessavanessa

    ♥ ☕️Lp ♥ ☕️♥ ☕️♥ ☕️♥ ☕️

    15.02.2020. 15:39h
  • Član bglavacbglavac

    Drago nam je da si tu. Lp

    12.02.2020. 09:02h
  • Član www.yahoo.comwww.yahoo.com

    ☕️♥♫♥ ☕️♥

    12.02.2020. 08:34h
Cijeli Chat

TAROT I OSTALE METODE

MAGIJA

MAGAZIN

Magicusov besplatni S O S tel. 'SLUŠAMO VAS' za osobe treće dobiMAGIFON - temeljit uvid u Vašu sudbinuPitajte Tarot, besplatni odgovori DA/NEPitaj I ChingAnđeliProricanje runamaSudbinske karte, ciganiceOstvarenje željaLenormand karte

OGLASI

Harša knjigeDamanhurSong of SilenceSpirit of TaraIndigo svijetPranic HealingSharkUdruga magicusUdruga leptirićiSmart studioHipnoza ZagrebKreativna akademijaSvijet jogeInfo izlog

Jeste li propustili aktivacijsku e-mail poruku?

Javite nam se na info@magicus.info

Stonehenge ili božanska matematika Pjesak i pjena!